Home Mozaik Hoće li nam Ivo maznuti Božić ili izbore?

Hoće li nam Ivo maznuti Božić ili izbore?

1268
0
SHARE
ilustracija, I.Hristić

Po svemu, trebao je to biti tjedan Kolinde Grabar-Kitarović, ali kako to već biva u kampanjama, rijetko kad sve prođe onako kako je planirano.

 

Glamurozno predstavljanje predsjedničkog programa taj dan zasluženo joj je donijelo udarne minute u središnjim informativnim emisijama. Kad kažem zasluženo, ne govorim o (ne)kvaliteti sadržaja njezinog programa (više-manje popis želja), već o činjenici da je to doista bio show ne samo tog dana, nego i tjedna. Blesimetar je radio savršeno, Grabar Kitarović je očito dobro izvježbala dikciju i dinamiku nastupa, čak i nevjernici u stranci bili su ovaj put koliko-toliko zadovoljni. Efekt, barem onaj na površnoj razini, svakako je ostvaren.

Je li takav rastrošan show u luksuznom hotelu s pet zvjezdica doista prikladan situaciji u kojoj se nalazi nacija čija srca i razum ona pokušava osvojiti, drugo je pitanje, no relevantan odgovor na njega mogu dati samo oni koji će izići na izbore.

Ako se do tog dana uopće budu sjećali što je Grabar Kitarović tom prigodom izgovorila. Nisam baš uvjeren u to. Ono što pak jest posve sigurno jest da nagradu za vic tjedna, ako ne i mjeseca, bez sumnje ide u ruke Predsjednika na odlasku – Ive Josipovića, koji je uskliknuo “Ja nemam novaca za onakvu feštu kakvu je imala Grabar Kitarović!”

Časna pionirska!

Eto, a ja sam bio u uvjerenju da Josipović ne bi znao ispričati vic ni da ga tri dana vježba pred blesimetrom. Da je rekao da ne namjerava razbacivati novac na takve fešte, jer da ima i pametnijih stvari na koje može potrošiti novac SDP-a, za to ne bi bilo teško podići palac gore. No, čovjek koji će na ove izbore spržiti milijun eura svojih donatora kako bi sljedećih pet godina mogao ni na što spržiti još 200 milijuna kuna iz džepova poreznih obveznika, doista se mogao suzdržati od takve očite laži.

Da ne govorimo o svoti koja nikad neće biti izračunata, a kamoli prikazana u završnom računu: Koliko je hrvatske porezne obveznike stajala Josipovićeva pretkampanja i bjesomučna jurnjava po Hrvatskoj u posljednjih nekoliko mjeseci? Kolika je vrijednost televizijskih minuta koje je dobio na nacionalnoj televiziji pojavljujući se u po pet priloga tijekom jednog TV-Dnevnika?

Josipoviću je doista bolje da posebno ne predstavlja nikakav program. Jer svaki takav pokušaj samo će potcrtati da u proteklih pet godina nije napravio baš ništa vrijedno pamćenja, a kamoli da je ispunio program s početka prvog mandata. Koalicijski Plan 21 još se spominje, više kao rugalica, dok je Josipoviću bolje da svi zaborave njegovu Novu pravednost (sjeća li se više itko toga?) i šupljinu koja zjapi iza nje.

Kao da mu nije dosta sva ta ničim zaslužena početna prednost, Josipović se i dalje iz sve snage trsi kako bi se izbori održali što kasnije, pa makar i izvan ustavnih okvira, samo kako bi nastavio pretkampanju na račun hrvatskih građana te kako bi dijelu tih građana uskratio mogućnost da na tim izborima aktivno sudjeluju.

Naime, posve je prozirna računica iza namjere da se prvi krug izbora održi 11. siječnja. Na taj način, veći dio službene kampanje, uključujući i sučeljavanja kandidata, odvit će se u vrijeme blagdana, kad će pažnja hrvatskih glasača biti na minimumu, a samo glasanje će se dogoditi nakon što se hrvatski gastarbajteri vrate u Njemačku i druge zemlje u kojima im je posljednjim ustavnim promjenama praktično onemogućeno sudjelovanje na izborima.

Josipoviću naravno, ni najmanje ne smeta otvaranje pravnog pitanja oko ustavnih okvira za održavanje izbora. No, ustavni zakon o izboru Predsjednika RH potpuno je jasan:

“Izbore za predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske U ROKU KOJI OMOGUĆAVA da se oni OBAVE najmanje 30 dana, a najviše 60 dana prije isteka mandata.” (ČLANAK 3. ZIPRH)

Obaviti. Svršeni glagol. Svakome je jasno da datum 11. siječnja kad bi se, prema neizravno iskazanoj, ali očitoj namjeri izvršne vlasti, trebali održati izbori, NE OMOGUĆAVA da se oni OBAVE 30 dana prije isteka mandata predsjednika na odlasku!

Pri tome je itekako relevantno tumačenje pravnih stručnjaka da drugi krug izbora nisu novi izbori, već dio istih izbora. Smisao ove zakonske odredbe jest: Vlada je pri određivanju dana izbora dužna predvidjeti sve što je razumno da 30 dana prije isteka mandata bude poznato ime novog predsjednika. Naravno da to uključuje drugi krug izbora, a ne na primjer, posve teoretsku mogućnost da u nekoliko krugova zaredom dva kandidata imaju jednak broj glasova. To su demokratski standardi i ustavne norme kojih su se pridržavale sve dosadašnje vlade. A jedini razlog zašto bi ova vlada mogla odlučiti pogaziti te norme jest da “svojem” kandidatu donese dodatnu nepripadajuću startnu prednost.

Hoće li nam Josipović ‘ukrasti’ Božić ili izbore, pitanje je sad?

Hoće li dozvoliti da njegova nervoza baci sjenu na predstojeće izbore? Predsjednik se dodatno “prosuo” izjavom koja je pokazala da mu je šou u Sheratonu i činjenica da mu je protukandidatkinja po prvi put preotela Dnevnik HRT-a, itekako pojačao akutnu nervozu.

Pred kamerama je ponavljao da ona “Ne zna, ne može i neće” provesti program koji je najavila. Servis mu nije uzvratila Grabar Kitarović, jer njoj za to treba malo više vremena, kad prevrti sve u slow-motionu, već protukandidat Milan Kujundžić, koji je dobro poentirao: “Svatko predsjedničkim kandidatima može reći “‘ne zna, ne može, neće’. Svatko osim Josipovića. Samo on nema to pravo, jer je kao predsjednik dokazao da uistinu ne zna, ne može i nadasve – neće. Josipović pet godina ništa nije napravio i on nema moralno pravo takvo što reći, još manje kandidirati se za novog predsjednika Republike.”

Josipović je Grabar Kitarović napao i zbog toga što je članica Trilaterale, čiji je sastanak u Beogradu privukao pažnju svjetske javnosti. Istovremeno ju je napao i zbog licemjerstva – jer na taj sastanak na koncu nije otišla, očito samo da ne bi ugrozila svoju kampanju u Hrvatskoj: “Grabar Kitarović plaši ljude novom Jugoslavijom, a članica je Trilaterale… Naša se članica Trilaterale sakrila i nije pojavila na skupu.”

No, shema je već otrcana, i zapravo sama vrhunac licemjerstva – kad god njegovi protukandidati potrče – Josipovićeva džentlmenska fasada otpadne uz povik “Drž’te lopova!” Kad god Josipović napadne svoje protukandidate, to više govori o njemu, nego o njima. Kao o slučaju kad je u istu rečenicu stavio Milana Kujundžića, hrvatske liječnike i plave kuverte.

Kad nema blesimetra, pak, Grabar Kitarović nimalo ne briljira. Njezin nastup u jednosatnom intervjuu na riječkoj televiziji bio je potpuna katastrofa i sušta suprotnost nastupu u Sheratonu. Istina je da teško da će ikad više naići na toliko neprijateljski nastrojenog novinara (nadam se da će kolega jednako tako iz svih oružja udariti i po Josipoviću!), no, pokazala je da još uvijek nije pripremila odgovore na ključna pitanja te da joj je veliki hendikep što se nije mnogo ranije vratila u domovinu.

Za posljednji njezin gaf, koji se dogodio proteklog vikenda, možda nije sama kriva, ali je itekako suodgovorna. Neshvatljivo je kako je iz ruku kninske gradonačelnice mogla primiti zastavu skinutu s kninske tvrđave, i to uz poruku ”kao simbol naše HDZ-ove hrvatske pobjede“, te da je nosi sa sobom na Pantovčak. Takvo stranačko prisvajanje nacionalnog simbola doista izaziva nevjericu!

“Obje su pokazale da ne razumiju što znači zastava na kninskoj tvrđavi! Da ne razumiju da je nitko ne smije svojatati, pogotovo ne u dnevnopolitičke svrhe. Nitko nema pravo ni prisvajati najsvetiji dan hrvatske povijesti, dan koji pripada cijeloj hrvatskoj naciji, svim ljudima koji su sanjali nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, bez obzira kojoj stranci pripadali ili ne pripadali. Kao što nitko nije za stranačku pripadnost pitao hrvatske vojnike koji su oslobodili Knin i Hrvatsku,” reagirao je Kujundžić, dodajući da neprikladnost ovog čina još više dolazi do izražaja ususret godišnjici pada Vukovara, dana kada cijela Hrvatska, što simbolički, što doslovno – treba stupati u jednoj koloni.

S jedne strane, posve je razumljiv stav vukovarskog Stožera prema najvišim dužnosnicima aktualne vlasti, koji su svojim nerazumnim postupcima, odnosno nasilnim uvođenjem ćirilice i namjernim pogrešnim čitanjem Ustava i zakona posve nepotrebno dolili ulje na vatru, time ponovno otvorivši netom zarasle vukovarske rane. Milanović i društvo, čak i nakon eksplicitne odluke Ustavnog suda koja im to zabranjuje, nastavljaju postavljati ćirilične ploče koje su u međuvremenu oštećene ili skinute!

Dakle, razumljiv može biti animozitet dijela Vukovaraca prema Josipoviću i Milanoviću, no, s druge strane, nitko nema pravo, pa ni branitelji kojima se toliko duguje, privatizirati ovaj dan i odlučivati tko se može naći u toj koloni, a tko ne. Dan sjećanja pripada baš svim ljudima dobre volje koji žele svojom prisutnošću uveličati trenutak i osobno iskazati počast gradu heroju i njegovoj žrtvi.

Autor: Ivan Hrstić, glasnogovornik Milana Kujundžića

Izvor: http://predsjednicki-izbori.hr/