Home Knin INTERVJU: Kristina Šundov – Kike, reprezentativka Hrvatske u nogometu

INTERVJU: Kristina Šundov – Kike, reprezentativka Hrvatske u nogometu

1439
0
SHARE

Kristina Šundov, cura koja je igrala u Dinari, a danas je vrhunska igračica, članica seniorske reprezentacije je posjetila svoj grad i dogovorili smo se za intervju za Feral. Zahvaljujući njenoj otvorenosti mogli bismo napisati knjigu, pa izdvajamo samo ono najbitnije.
Počeci?
Rodila sam se u Splitu i tamo sam trenirala paralelno tenis i nogomet, u Primorcu iz Stobreča. I kad sam imala 10 godina, s roditeljima sam se doselila u Knin i tu ostala. Prvih 7 godina sam paralelno trenirala rukomet i nogomet. Zanimljiv podatak, u kategoriji mlađih kadetkinja sam došla do hrvatske reprezentacije u rukometu.
U rukometu mi je bio trener Đumlija, a u nogometu su me u najmanjoj dobi pratili Bruno Rašić i Miroslav Čalić. Oboma sam zahvalna za sve što su učinili za mene, kako u nogometnom, tako i u ljudskom smislu. I danas mi ih je drago vidjeti i popričati o starim dobrim vremenima.
Bilo je tu vrlo zanimljivih i smiješnih situacija, npr. trener Čalić me je „puštao“ 10 minuta prije da se istuširam, a ostali su vikali „ajde Kike više“. Zato sam ponekad ja ostajala i čekala njih. No, u svakom trenutku ja sam i od trenera i od igrača osjećala da me doživljavaju kao svoju.
Kako su se momci odnosili prema tebi?
Odlični. Ja sam njima bila kao neka maskota, uvijek su me čuvali, štitili i nikad nisam imala s njima problema. Iako kad sam ušla u pubertet bilo je zanimljivih situacija, no sve je to bilo dobroćudno. I danas sam s nekima od njih vrlo dobra. A kad se sjetim svoje frizure iz tog perioda, moglo bi se reći da kad sam igrala sa muškima, da sam i izgledala kao oni. Jednom na turniru u Zadru sam dobila nagradu za najboljeg igrača i prozvali su me kao Kristijan, dok ih nisu upozorili da sam cura i da se zovem Kristina.
Odlazak iz Knina?
Odmah nakon mature odlazim u Švicarsku, u klub Zuchwill 05, s kojim sam odmah osvojila prvenstvo i superkup. S njima sam odmah sudjelovala i u Ligi prvaka. Nakon toga prelazim u Thun s kojima osvajam kup, trofej koji mi je nedostajao s Zucwillom. Iz Thuna prelazim u Basel, gdje završava „prvi ciklus“ u Švicarskoj. Na odlasku sam im rekla da se vidimo opet, što se i obistinilo.
Kasnije?
Iz Basela prelazim u Nizozemsku ligu, klub Telstar. O kvaliteti te lige je dovoljan podatak da je Nizozemska reprezentacija aktualni prvak Europe u nogometu, a da je po Uefi najbolja nogometašica Europe u 2017 nizozemska igračica Mertens! Iz Telstara prelazim u Bundesligu, Duisburg pa Bayer Leverkusen. Ponudili su mi novi ugovor, ali sam na lito odlučila da se vraćam u Švicarsku.

Debi u reprezentaciji?
Već sa 17 godina sam odigrala prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, protiv Slovenki u Pregradi. Pobijedili smo 5:0, a ja sam zabila dva gola. Skupila sam već više nastupa za reprezentaciju, malo se i nazabijala golova, ali bih naglasila kako je zadnjih godinu dana ženska reprezentacija jako napredovala, organizacijski i stručno, pa vjerujemo i nadamo se da će s tim doći i rezultati.
U Hrvatskoj je to uglavnom amaterski sport, kako je to vani?
Koliko vidim u Hrvatskoj se polako razvija ženski nogomet. U klubove ulazi kapital, sve više je dobrih igračica i ono što je najvažnije, zasad to ide prema naprijed. U Švicarskoj su stvari malo drugačije posložene. Tamo u istom klubu imate profesionalki koje žive samo od nogometa, ali imate i cura koje rade do 17:00 i onda dolaze na treninge. Ne doslovno, ali „sve prema zaslugama“. U jačim ligama (Njemačka, Švedska…) su financije puno veće. U Švicarskoj je rivalitet Basela i Zuricha pa je to jedan od razloga za ulaganje.

Gdje ćeš poslije igračke karijere?
Evo npr. da sad dobijem ponudu za godinu dvije da negdje igram ja bih je odbila. Npr. zvali su me u Kinu na pola godine gdje su novci puno veći, ali nije meni novac jedini motiv u nogometu. Želim ostati ovdje u Švicarskoj i raditi u nogometu i dalje. Vrlo brzo sam odlučila da ću se školovati. U Hrvatskoj na akademiji sam išla na predavanja i dobila UEFA A licencu. Gdje sam god bila istovremeno sam i učila i trenirala mlađe kategorije. Trenerske tečajeve sam pohađala i u Švicarskoj i Njemačkoj i Nizozemskoj. Skupljam iskustvo i znanja jer sa ovom licencom mogu biti i trenerica i menadžer i koordinator… Naravno, što više znaš mogućnosti su ti veće. Moj krajnji cilj je Uefa Pro licenca, odnosno najviša licenca koju UEFA izdaje.
Što sad radiš u Kninu?
Imali smo dvije pripremne utakmice za reprezentaciju, u Zadru i Biogradu pa sam dobila „slobodan dan“ da vidim roditelje. Bilo je dobro, posebno nam je bilo drago što smo imali izvrstan doček, prijem i na utakmicama je bio velik broj gledatelja. Vjerujemo da ovakvim trudom i radom reprezentacija može napredovati i kvalificirati se na najveća natjecanja.
Roditelji
Naravno, ništa od ovog ne bi bilo da nije posebne i apsolutne podrške mojih roditelja. Trebalo je sve to i izdržati i poduprijeti. Osim njih zahvaljujem i treneru Čaliću uz čiju sam pomoć i upisala akademiju.

Budući da nam je rekla da je „happy single“ o ljubavi je nećemo pitati ništa.
Svi koji poznaju Kristinu znaju da se radi o jednoj odličnoj, temperamentnoj, zgodnoj curi s kojom se može razgovarati toliko da ni knjiga ne bi bila dovoljna za sve što ima za reći. Želimo joj da uspije u nogometnoj karijeri i u životu napraviti ono što je poželila.
ŽT / JLT