Home Gospodarstvo i ekonomija DIV-TVIK (The Lord of Money)

DIV-TVIK (The Lord of Money)

1072
0 Shares

 

Dana 30.10.2003. sklopljen je kupoprodajni ugovor između TVIK doo Knin u stečaju iz s DIV doo iz Samobora.

Od tog trenutka pa do danas,  brojnim Kninjani a posebice bivši zaposlenici smatraju da je stečaj politički izrežiran,  a posebice je intrigantno zašto je i na koji način  jedna od najvećih i najuspješnijih tvornica koja je zapošljavala preko 3000 ljudi  doslovno „poklonjena“ kontroverznom samoborskom podzetniku Tomislavu Debeljaku.

Samoborac i poduzetnik sa srednjoškolskom diplomom koji je godinama donirao pojedine političke opcije, stvorio je preduvjete da zakuca na vrata splitskog škvera tek nakon što je krajem 2003. godine uspio kupiti kninsku tvornicu TVIK.  No, da li je privatizacija TVIK-a koja se godinama i sudski osporava jedna od najvećih privatizacijskih pljački plaćena mitom pojedinim dužnosnicima i političarima i da li bi se ovom privatizacijom umjesto trgovačkih sudova trebao baviti USKOK i DORH, pitanje je koje će sasvim sigurno jednog dana dobiti svoj epilog.

Da kninskoj gradonačelnici zemljišta i nekretnine u Kninu nemaju gotovo nikakvu vrijednost, građani Knina i šira hrvatska javnost posumnjali su nakon prodaje elitne gradske građevinske parcele od 6000m2 Milanu Fehiru za nevjerojatno „smiješnih“ 1.200.000,00 kuna,  koje je „vidiviti“ i nadasve umješni trgovac zemljištem višestruko „oplodio“ preprodajom iste parcele trgovačkom centru BILLA za 6.800.000,00 kn, i to dva i pol mjeseca prije nego što su vijećnici HDZ-a i SDSS-a na sjednici GV u kolovozu 2008.godine prihvatili njegovu ponudu.

ScreenShot117Za usporedbu, ovih dana prodaju se odavno napuštena i opustošena skladišta i bivše radione kninske tvornice „Kninjanka“ koja su smještena na kudikamo manje atraktivnoj lokaciji od parcela koje su „budzašto“ kupili Milan Fehir i Tomislav Debeljak.  Prodavač (banka i vjerovnici) za 7500m2 skladišnog prostora potražuje iznos od 19.000.000,00 kn.

Potpuno logično postavlja se pitanje kako je i zašto netko prodao 101.300m2 zemljišta na ponajboljoj gradskoj lokaciji, zajedno sa oko 50.000 m2 uređenih tvorničkih hala u kojima se nalazilo 800-1000 vrijednih strojeva (samo jedan od najvrijednijih strojeva se procjenjuje na iznos od približno 15.000.000,00 kn!), zajedno sa skladištima prepunih gotove robe za  1.200.000,00kn?

Dozvolimo li sebi malo matematike, vrlo brzo izračunati ćemo da je realna vrijednost zemljišta, tvorničkih hala, skladišta i strojeva između 250 i 300 milijuna kuna, a svojom „vještinom“ trgovanja Tomislav Debaljak daleko je nadmašio čak i Milana Fehira.

Tomislav Debeljak za 1,2 milijuna kuna nije postao samo vlasnik tvornice u Kninu,   postao je  vlasnikom  tvornice u tridesetak kilometara udaljenim Kistanjama u kojoj se nalazilo 80-100 vrijednih strojeva, koje je netom po sklapanju kupoprodajnog ugovora  izvlačio i prodavao, a neki od tih strojeva su završili čak u Čačku (Srbija).

Debeljak je, po trvrdnjama naših sugovornika,  prodao i oko 2 tisuće tona gotove robe zatečene u skladištima i pritom zaradio 1,5 – 2 milijuna kuna. Po navodima, Debeljak je za 728.000,00 kn (koje je platio u 5 rata) kupio svu gotovu uskladištenu  robu čija je vrijednost iznosila 2-3 milijuna kuna, te je čistom preprodajom ostvario milijunsku zaradu.

Da kninskom „dobročinitelju“ olakša „kupovinu“,  Josipa Rimac i kninsko gradsko vijeće Debeljaka oslobađaju  plaćanja komunalnih troškova i naknada u iznosu od 7,5 milijuna kuna, a kao šlag na torti – naknadno mu prodaju i 23.000 m2 gradskog zemljišta vrijednog najmanje 4 milijuna kuna – za 115 tisuća kuna !

Bivši djelatnici TVIK-a podigli su tužbu protiv DIV-a i žele osporiti privatizaciju kninske tvornice metala iz razloga što smatraju kako je privatizacija TVIK-a jedna velika i planirana kriminalna radnja u koju su uključene političke strukture i pojedini dužnosnici.

Štoviše, smatraju kako Debeljak nije ispoštovao niti obveze iz ugovora.

Da se podsjetimo, Debeljak (DIV) se obvezao u roku 60 dana od stupanja na snagu ugovora prodavatelju isplatiti iznos 1.200.000,00 kn, a osim navedenog dijela kupoprodajne cijene u gotovini, kupac se obvezao da će u petogodišnjem razdoblju nastaviti s ulaganjem u proizvodnju vijaka u Kninu, u iznosu ne manjem od 20.000.000,00 kn kao i da će u istom razdoblju zaposliti najmanje 300 (po nekim izvorima 600) radnika.

Danas  bivši djelatnici TVIK-a, od kojih je njih 60-ak ostalo nenamireno za pretežiti dio svojih potraživanja temeljem neisplaćenih plaća smatraju da je nemogućnost  njihovog namirenja proizašla iz činjenice da je imovina TVIK-a prodana u bescjenje, točnije za iznos od 1.200.000,00 kn.  Lako je izračunati da je DIV platio 11,88 kn za m2 zemljišta u centru Knina,  uključivši proizvodne hale, strojeve, skladišta s gotovom robom …

Zanimljivo je kako je DIV svojim dopisom od 30.03.2003. upućenom Poreznoj upravi u Kninu u svezi s razrezom poreza na promet nekretninama naveo kako je procjenjena vrijednost nekretnina i opreme koje su predmetom ovog spornog ugovora 58.763.953,68 kn!

Nadalje, u spornom sklopljenom ugovoru, kupoprodajna cijena definirana je na način da se 6% iste, odnosno 1.200.000,00 kn isplati prodavatelju, a ostatak od 20.000.000,00 kn kupac nije dužan isplatiti prodavatelju, već će isti iznos kroz petogodišnja ulaganja uložiti u proizvodnju, što je protivno pravnoj i ekonomskoj logici kupoprodajnog ugovora. Bit svakog kupoprodajnog ugovora je da kupac stekne određene stvari u svoje vlasništvo a prodavatelj određenu novčanu protuvrijednost ugovorenu kao kupoprodajnu cijenu.

Radi li se ovdje o pokušaju da se zamaskira činjenica da je imovina TVIK-a prodana u bescjenje, iako su tijekom stečajnog postupka, što je stečajnom upravitelju Nikoli Krvavici dobro poznato, postojali zainteresirani kupci koji su nudili daleko veće iznose?

Nadalje, stečajni upravitelj Nikola Krvavica bio je obvezan izvjestiti Trgovački sud u Šibeniku o realizaciji spornog ugovora, odnosno ispunjenju ugovorne obveze kupca da sam sebi pod parolom ulaganja, od zaključivanja ugovora kroz petogodišnji period plati 20 milijuna kuna , što Krvavica, po našim spoznajama nikada nije izvršio, već u svom posljednjem dopisu upućenom HBOR-u dana 15.10.2004. godine izvjestio da je izvršeno ulaganje od 1.060.000,00 kn, da su u radnom odnosu 108 radnika i da je u tijeku natječaj za zapošljavanje još 14 radnika.

S druge strane DIV-TVIK se brani od tužbe pozivajući se na činjenicu da je zaključenjem stečaja TVIK brisan iz sudskog registra i više ne postoji, a time ne postoji niti stečajna masa dužnika.

DIV-TVIK nadalje navodi kako je sama cijena određena temeljem ponude koju su prihvatili stečajni vjerovnici, te naglašava kako unutar stečajnog postupka ne postoje donje granice ispod kojih se imovina stečajnog dužnika ne bi mogla prodati.

Svoju presudu vezanu uz ovu rekli bi,  tipičnu hrvatsku privatizaciju u konačnici će morati dati ili DORH ili Visoki trgovački sud, a “uspješni poduzetnik“ koji gradi prekojadranski most od leda i kojemu je država povjerila reliquiae reliquiarum nekoć slavne brodograđevne industrije Split, čovjek koji ima više kaznenih prijava nego splitsko brodogradilište narudžbi, i dalje svima obećaje bolju budućnost.

[divider]

Prisjetimo se kako su u srpnju 2012. godine svi hrvatski mediji izvjestili su kako je provedenom kriminalističkom  obradom  utvrđeno  da je Tomislav Debeljak, u svojstvu odgovorne osobe DIV-TVIK-a u Kninu, od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2009. godine, radi stjecanja znatne protupravne imovinske koristi u tvrtki, uz pomoć krivotvorenih putnih i drugih naloga lažno prikazivao plaće zaposlenika, tako da je dio plaće predstavljao kao putne ili terenske dodatke na koje se ne obračunavaju i ne plaćaju porezi i doprinosi, čime je oštetio državni proračun za iznos od najmanje 3,6 milijuna kuna.

Provedena kriminalistička obrada ustvrdila je kako je Debeljak fiktivno prikazivao da su njegovi radnici iz Knina odlazili na rad u Samobor za potrebe tvrtke, kako bi izbjegao plaćanje poreza i doprinosa, što je privilegij samo područja posebne državne skrbi, iako su oni cijelo vrijeme radili isključivo u Kninu, što su posvjedočili i u istrazi.

Nakon podizanja optužnice po kojoj se Tomislav Debeljak tereti za utaju 3,6 milijuna kuna poreza, šef kaznenog odjela Općinskog suda u Kninu, sudac Stipe Čipčić oslobađa Debeljaka optužbi, uz obrazloženje kako mu se za isto djelo ne može suditi dva puta. Naime, isti se postupak protiv Debeljaka vodio i na prekršajnom sudu (!?)

No,  mnogima je manje poznato da je HDZ-ovac Stipe Čipčić 1994. godine bio optužen za krađu humanitarne pomoći iz belgijske i talijanske donacije selima Miljevačkog platoa!

miljus_sudaccipcicOptužnicu protiv Stipe Čipčića je u travnju podignula današnja šefica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Živana Beroš Dodig, a budući sudac Čipčić čak je 15-ak dana proveo u zatvoru smještenom u podrumu zgrade šibenskog suda.

Sramota je bila tim veća jer je Čipčić u inkriminiranom razdoblju, koncem ’92. godine bio tajnik drniškog HDZ-a i tajnik Općine Drniš. U svom je selu svojedobno dočekao predsjednika dr. Franju Tuđmana i održao vatreni, patriotski govor. Nakon nadahnutog govora, sudac Čipčić gotovo je zasjeo u saborsku fotelju, no u posljednjem trenutku, predsjedništvo HDZ-a odlučilo je umjesto suca s kriminalnom „avanturom“  u Sabor poslati Antu Dželaliju.  (izvor Slobodna Dalmacija i Index).

U takvom okruženju, svekninski i svehrvatski dobročinitelj Debeljak doista se nema čega bojati. A time vjerujte, ni Josipa Rimac.

 

feral news, N.G.

 

 

 

 

 

 

0 Shares