Home Gospodarstvo i ekonomija Dr. Ivan Miloš: Državna mafija laže da ne postoji izlaz iz krize:...

Dr. Ivan Miloš: Državna mafija laže da ne postoji izlaz iz krize: on nam je na dohvat ruke’

678
0 Shares

Potpredsjednik Hrvatskog svjetskog sabora dijaspore pojašnjava zašto hrvatski političari ne žele ni čuti za strategiju koja bi narodu donijela gospodarski rast i blagostanje.

Razgovarao: Damir Kramarić

Profesor dr. sc. Ivan Miloš iz Rijeke već već godinama na raznim skupovima u zemlji i inozemstvu uporno predstavlja svoju već izrađenu ‘Strategiju razvoja Republike Hrvatske’ koja bi na osnovu gradnje strateških prometnih pravaca i pratećih objekata, te na osnovu izvanredno povoljnog položaja RH mogla preporoditi zemlju, a koja je bespovratnim sredstvima financirana od strane Eurospke Unije. I premda dr. Miloš argumentirano tvrdi da ta strategija može u kratko vrijeme otvoriti najmanje 150.000 proizvodnih radnih mjesta, osigurati najmanje 4,5% fiksnog i dugoročnog porasta BDP-a, te pogurati Hrvatsku u red visoko razvijenih zemalja Europe i svijeta i to bez prodaje teritorija i bez rizika za uloženi kapital, vladajuće strukture u Hrvatskoj ne pokazuju ni najmanje zanimanje za taj stručni projekt. Premda drugog programa nemaju, za ovaj ne žele ni čuti! Zbog čega je tako, upitali smo dr. Ivana Miloša, potpredsjednika Hrvatskog svjetskog sabora Domovine i dijaspore.

Evidentno i nedvojbeno postoje najmanje tri ključna razloga koja se mogu postaviti po redoslijedu nastajanja:

    Prvi leži u činjenici da se poslije svake revolucije, kao što je i Domovinski rat, na vlast ubacuju kriminalci koji uvijek koriste svaku zbunjenost naroda da se obogate bez rada i bez bilo kakvog interesa za zemlju, državu i narod.

    Preuzimanjem vlasti kriminalci formiraju političke stranke kao sredstvo za ostvarenje svojih pljačkaških i uništavajućih namjera i programa u kojima se nemilosrdno provodi negativna kadrovska selekcija radi uništavanja stručnih i poštenih ljudi pa u tim partijama, u Vladi, Saboru, …zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj vlasti, ostaje samo narodno smeće, koje ne zna ništa korisno napraviti, a svoju poziciju čuva gušenjem svih stručnih i domoljubnih ljudi koje ismijavaju preko svojih sredstava javnog informiranja, što predstavlja drugi razlog.

    Budući da glavni izvor kriminala uvijek predstavljaju kriminalne skupine iz inozemstva koje generiraju svoje bojovnike koji se ubacuju u nove države (Hrvatsku) oni se postavljaju za direktore velikih poduzeća, ministre, predsjednike itd., koji guše domaću proizvodnju i promet i dokazuju kako se jedino isplati uvoziti robu i usluge te dobro živjeti od PDV i carine uz zaduživanje države za javne rashode. Tako stvorena državna mafija financira izborne kampanje, određuje predsjednike Vlade, Sabora, suce, istražitelje, državne odvjetnike,…, koji moraju raditi samo ono što mafija naredi, jer ona je prava Vlada. Premijer Zoki Milanović, primjerice, bez stida kaže: ‘Nema u RH stručnjaka koji mogu izraditi državnu razvojnu strategiju pa se ona mora uvesti iz inozemstva,…’, a država plaća stotine tisuća profesora za obrazovanje stručnjaka, od kojih neke uspješno koristi EU za izradu njezine strategije,…, što sačinjava treći razlog.   

Na koji način bi Hrvatska mogla živjeti od pozicijske rente, odnosno od svog izvanrednog geostrateškog položaja?

Pozicijska renta, s kojom obilato raspolaže Republika Hrvatska, predstavlja strateški potencijal i resurs, koji sam po sebi ne može ništa donijeti hrvatskom narodu bez intelektualnog kapitala ili stručnih znanja njegovih ljudi, koje kriminalci – vlast uništava da bi poput zloćudnog tumora isisala sve što može iz RH i onda ponovo pobjegla odakle je došla da čeka drugu priliku za pljačku.

Po čemu je položaj Hrvatske tako povoljan?

Dragi Bog je postavio RH na čak šest međunarodnih prometnih koridora koji izravno povezuju veliku EU, koja ima 500 milijuna potrošača/proizvođača, sa područjem Bliskog, Srednjeg i Dalekog Istoka, koje sa dvije trećine svih svjetskih proizvođača/potrošača, sačinjava najveće tržište na svijetu. Sve svjetske sile bore se za to područje pa je Hrvatska morala biti poprištem svih svjetskih ratova. Hrvatskoj to nije bila neka prednost, jer je nema tko iskoristiti.

Koliko bi Hrvatsku stajala provedba tog programa i tko bi i na koji način platio izgradnju pruga, kontejnerskog terminala u Rijeci, poslovne zone u Karlovcu i drugih predviđenih ulaganja.

Danas u svijetu ima jako puno investicijskog kapitala koji jedva čeka poziv RH za ulaganje, a što se može lako provjeriti raspisivanjem međunarodnog tendera npr. za gradnju matičnog kontejnerskog terminala u Luci Rijeka, ili nizinske, dvokolosiječne, elektrificirane željezničke pruge Rijeka-Karlovac-Zagreb-Koprivnica-Kotoriba. Drugo je pitanje, da li se taj kapital treba koristiti ili pokrenuti hrvatski New Deal i postaviti RH za strateškog partnera svim svjetskim silama, za što se i ja zalažem, a što će biti ostvareno kada konačno zbunjeni hrvatski narod olovkom na izborima potjera kriminalce, koji njime vladaju i koji ga snažno uništavaju od 1991. godine.

Je li Europska Unija i dalje zainteresirana za taj projekt i zbog čega?

Pa EU plaća izradu svih ovih strateških projekata RH kako bi ih se moglo čim prije primijeniti radi ostvarivanja njezinih strateških ciljeva. EU čeka RH da krene u akciju i da otvori vrata tim velikim investicijskim zahvatima, jer ne može izaći iz recesije bez njihove aplikacije. EU čak, preko UN, vrši pritisak na RH da konačno krene u realizaciju tih projekata, što je posebno naglašeno u rujnu u Ženevi kada smo UN izložili sve mogućnosti RH na tome planu. Za ovaj project zainteresiran je gotovo cijeli svijet, a nije  zainteresirana jedino vlast u Republici Hrvatskoj, koja mora napokon nestati.

Slažete li se s tvrdnjom Nike Šoljaka, predsjednika Hrvtskog svjetskog sabora, da hrvatske političke ‘elite’ ne žele ovaj program jer bi tu sve bilo transparentno i ne bi bilo ni eura ispod stola?

Gospodin Šoljak je u pravu. No, postoje tu i drugi razlozi zbog čega oni neće ovaj program. Kriminalci pojedinci, koji imaju važnu ulogu u vlasti ne žele transparentnost, jer se ne mogu obogatiti preko noći. No, oni bi čak i krenuli u akciju, jer bi našli načina da se dokopaju novca iz investicija, ali to ne dopušta uvozna mafija.

Kako demontirati ovaj duboko korumpirani sustav koji je tajne službe, pravosuđe i medije upregnuo u svoja korumpirana kola, a koji proizvodi siromašne mase i bogate pojedince te koji cijelo društvo vodi u ponor?

Rješenje je tehnički i tehnološki jednostavno: samo narod treba olovkom zaokružiti jedan redni broj ispred spasitelja. Drugo, pravo i trajno rješenje ne postoji. Kada će to hrvatski narod napraviti? Možda nikada, pa će biti sve bjedniji i siromašniji, čemu se kraj ne može niti pretpostaviti, jer može trajati cijelo stoljeće,… Tumor umire skupa sa tijelom kojega uništava, ali ga ne napušta nikada dok ga se ne odstrani nekom silom – u ovom slučaju samo olovčicom! Rješenje, dakle, u svojim rukama drži hrvatski narod, koji to više nikada neće rješavati puškom nego olovkom.

Može li nam u odzravljenju države i društva pomoći činjenica da smo zbog iznimnog položaja zanimljivi i snažnim gospodarskim i političkim silama poput Njemačke, SAD-a, Kine…?

Nekada su nam ove svjetske sile ‘pomagale’ vojnom i drugom fizičkom okupacijom pa su primjerice. sagradile čak tri ceste i dvije željezničke pruge 1873. godine do riječke luke. Sada to više neće činiti nego čekaju da to napravi hrvatski narod olovkom.

Kako povratiti povjerenje hrvatske dijaspore u Domovinu i iskoristiti njihov velik domoljubni, intelektualni i financijski potencijal?

Vrlo jednostavno. Hrvatski narod treba samo zaokružiti jedan redni broj ispred onoga tko nije mafija i kriminalac. Drugo je pitanje, postoji li takav broj.. Ja vjerujem da postoji i da će se pojaviti na slijedećim parlamentarnim izborima, ali također vjerujem da ga hrvatski narod neće još zaokružiti.

A kako narodu dati do znanja što mu je činiti te što će po tom pitanju raditi Hrvatski svjetski sabor, čiji ste vi potpredsjednik?

Hrvatski svjetski sabor ima zadatak da svim raspoloživim sredstvima promovira ovu strategiju izlaska Hrvatske iz gospodarske i moralne krize. Osobito u dijaspori, koja očekuje poziv na ulaganje kapitala koji će pored ekonomskih učinaka zadovoljiti i nacionalne interese. Tada će postojati politička volja za prihvaćaje ove strategije i njene aplikacije, te će narod glasati za ovu opciju. Protiv sam uličnih nereda i nasilja. Oligarhija na vlasti to i želi jer bi tako produljili agoniju koja njima odgovara. Oni se najviše boje da bi ljudi olovkom mogli donijeti promjene. Hrvatska, dakle, ima izlaz iz krize i tim putem će krenuti kada to narod odluči. Hrvatski svjetski sabor i ‘Hrvatska zora – stranka naroda’, s dr. Milanom Kujundžićem, trebala bi biti politička opcija koja će okupiti sve afirmativne društvene snage i koja će dati politički okvir za prihvaćanje ove strategije i ove aplikacije i to bezuvjetno.

 Možete li na kraju reći koju riječ o sebi? Što ste po struci, što vam je uža specijalnost, te zbog čega ste se priključili Hrvatskom svjetskom saboru?

Po struci sam doktor tehničkih i tehnoloških te ekonomskih znanosti. Gotovo 40 godina bavim se izradom i aplikacijom strateških i operativnih razvojnih programa i projekata, najprije u riječkoj luci, a onda i šire u Europi, odnosno Europskoj uniji. Užu specijalnost predstavlja projektiranje i aplikacija projekata slobodnih i poslovnih zona i prometno-logističkih centara.

Autor; Damir Kramarić

prenešeno sa www.hazud.ch

0 Shares