Home Knin INTERVJU: Dragan Pinjuh – mali čovjek za velike rezultate!

INTERVJU: Dragan Pinjuh – mali čovjek za velike rezultate!

5478
SHARE

Knin je grad na koji imamo velik broj asocijacija, kako pozitivnih, tako i negativnih. Na najljepši dan u političkom životu Hrvatske (predizborna šutnja!), razgovarali smo s trenerom koji je od ničega napravio respektabilan klub i trenerski status na visokoj razini.

  • Tko je Dragan Pinjuh?

Rođen sam 1974. godine u Sarajevu. Završio sam strojarsku školu u Sarajevu, na Ilidži. Svoju taekwondo karijeru započeo sam sa 13 godina u taekwondo klubu Zvijezda (Sarajevo) kod trenera Zvezdana Milenkovića.

  • I onda dolazi rat…

Na žalost, 1992. krenuo je rat u BiH, a ja sam imao točno 18 godina. Odmah sam se priključio specijalnim postrojbama MUP-a iako nisam služio vojni rok. Bukvalno, na položajima sam učio što je puška, kako se rastavlja, kako se puca itd. Rat u BiH je bio intezivan i možemo ga nazvati “ratni Bosanski lonac”. U Bosni se više nije znalo tko protiv koga ratuje zbog čega je bilo jako opasno. Izgubio sam na desetine dobrih prijatelja od 18 i 19 godina. Ja sam „samo“ tri puta ranjavan i bio sam u zarobljeništvu mjesec dana. U ratu sam nagrađivan u više navrata za iskazanu bojevu hrabrost za oslobađanje pojedinih gradova, redom Hrvatskog Križa, ali i medaljama za sudjelovanje u vojno redarstvenim akcijama Ljeto i Oluja.

pinjuh-rat

  • Novi život, zašto Hrvatska, zašto Knin?

Nakon što je potpisan 1996. god. Dejtonski mirovni sporazum u Bosni, moj zapovjednik me pozvao na razgovor i priopćio mi da idem na skrb. Objašnjenje je bilo “dosta puta si ranjavan i dosta si dao u ovom ratu”. U prvom trenutku mi je to bilo čudno jer nisam ni znao što je skrb i na što on cilja? Kad smo shvatili što je to, ja i supruga smo saznali za mogućnost dodjele kuće u Kninu i to nas je motiviralo za odlazak u Hrvatsku.

  • Umjesto da u mirovini „uživaš“ na trosjedu, u kafićima ili kladionici, odabrao si rad sa djecom?

Već rekoh, tri puta sam ranjavan, mjesec dana sam bio u zarobljeništvu i tako sam umirovljen. Za rad sa djecom sam se odlučio jer jako sam volio ovaj sport i kad sam trebao najviše dati kao natjecatelj zakačio me ovaj “prokleti” rat. Trenutno, u ovom svakodnevnom stresnom životu taj volonterski rad sa djecom me uveseljava jer stvaram vrhunske natjecatelje i što djecu mičem od ulice, alkohola, droge, cigareta i drugih poroka.

  • Ljepša polovica?

Glorija je krenula učiti taekwondo otprilike kad smo stupili u brak 1994. godine. Moja je ideja bila da napravimo klub, naravno, kao svaka pametna žena ona me podržala u tome jer kao što znate iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena.

gloria-treninzi

  • Kakvi su bili počeci?

Počeci su bili teški jer ipak sam ušao u nešto novo, ali mogu se pohvaliti da smo već nakon šest mjeseci postojanja kluba u jako teškoj konkurenciji na državnom prvenstvu kadeta uspjeli osvojiti brončanu medalju (Ljavdim Babaj). Trenirali smo po 3x dnevno za to prvenstvo i već sam tad osjetio da ja kao trener imam potencijala da stvaram nešto dobro. Kako je klub rastao tako sam i ja sazrijevao u svom trenerskom životu. Sa ponosom mogu vam reći da sljedeće godine slavimo 20 godina postojanja kluba.

  • Koji su tvoji uspjesi kao natjecatelj i kao trener?

Moji prvi uspjesi u Taekwondou su bili kad su me moji treneri iz Sarajeva Miroslav Ivanković i Zvezdan Milenković nakon mjesec dana treniranja prebacili u prvu ekipu tj. natjecateljsku skupinu gdje su više manje svi bili crveni i crni pojas. Jako brzo sam napredovao i ušao u reprezentaciju Jugoslavije, ali na kraju kad sam trebao najviše napredovati počeo je RAT.

Kao trener, moj najveći uspjeh je kad vidim tu djecu koju sam trenirao od malih nogu danas vidim da su postali doktori, inženjeri, novinari, profesori i poduzetnici. Danas te iste osobe održavaju vezu sa mnom i uvijek se prisjete onog što sam uradio za njih. Također ponosan sam što sam kao trener iz ovako malog grada uspio osvojiti šest europskih i dvije svjetske medalje te sudjelovao kao trener na nizu velikih natjecanja. Pet puta sam izabran za najboljeg trenera županije, a šest puta najbolji trener grada Knina.

  • Koji tvoji momci i cure dolaze?

Trenutno u klubu najbolji su Ana Džanan, Josip Teskera, Stella Pinjuh, Mateo Pratljačić, sve reprezentativci naše zemlje. Također moram pohvaliti Antonija Davidovića, te imena koja polako ali sigurno dolaze Mihaela Maloća, Viktorija Krišto, Mate Teskera, Vinko Keškić i mnogi još drugi mladi sportaši.

  • Kakva je sada organizacija kluba? Tu je i nova dvorana.

Po meni vrhunska, napokon imamo sad lojalne i poštene ljude koji u svakom trenutku će uskočiti u pomoć i odraditi sve ono što se od njih očekuje.

Točno, dvoranu smo sanjali 18 godina, kad smo je dobili ona je bila u devastiranom stanju. Ja i Glorija smo iznijeli veliki teret za tu dvoranu, a imali smo i potporu nekolicine roditelja. Proračun za uređenje dvorane je bio oko 100.000 kn. Naravno, taj novac u tom trenutku nismo imali, ali našim radom, odricanjem i najvažnije mojom kreditnom karticom uspjeli smo isfinancirati 80% obnove dvorane. Dvorana mi je jako bitna jer u našem klubu puno se radi individualno i dvorana nam je potrebna.

dvorana-nekad-i-sad

  • Gdje se vidiš za desetak godina?

To je teško reći jer kakav je život mislim da se ne smije ništa planirati niti dva dana, a kamoli 10 godina. Ono što želim je da da još osvajamo europskih i svjetskih medalja, te svoju osobnu kolekciju uspjeha zaokružim. Znači, nedostaje mi Seniorska svjetska medalja i naravno medalja sa Olimpijskih igara.

 

Da ne bi ispalo kako samo Pinjuh priča o sebi, upitali smo i tri relevantne osobe da nam kažu par riječi o njemu. Prvi od njih je Dragan Jović, trener iz Srbije koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama. On za Feral kaže:

“Poznajem Pinjuha još od naših takmičarskih dana. Kao takmičar je bio jedan od najboljih tada u BIH. Kao trenera ga poznajem od početka njegovog trenerskog rada. Sport je merljiva disciplina i tu ne treba mnogo mudrosti da bi se procenio kvalitet nekog trenera. Rezultat ono što se meri i govori o kvalitetu svakog sportiste, trenera, predsednika kluba itd. Vi sigurno znate kakve je rezultate Pinjuh napravio od svog osnivanja. Mnoge federacije nemaju takve rezultate a da ne govorimo o gradovima ili klubovima. Njegovi rezultati rastu i postaju skoro neverovatni ako uzmete u obzir da je Knin grad sa 10000 stanovnika. Zaista to što je napravio i što pravi i dalje je za svako poštovanje.
Saradjujemo jako dugo. Najbolji borci naših klubova dugi niz godina su se pripremali zajedno. Sada dolazi do smena generacija pa ćemo i nadalje u skladu sa tim nastaviti saradnju i pronalaziti nove talente,a od njih praviti prvo dobre ljude, a nadam se i šampione.”
dragan-trener

Osim njega, kontaktirali smo i Tonija Tomasa, trenera kluba gdje se sad nalazi “naša” i “Pinjuhova” Matea, ali i trener sestara Zaninović. On za Feral kaže: “O Draganu Pinjuhu mogu reci samo riječi hvale. U takvim uvjetima u kakvim on radi napraviti toliko uspješnih sportaša je za svaku pohvalu. Kada bi hrvatski taekwondo imao više takvih entuzijasta bilo bi nam svima bolje. Naposljetku možemo kazati da je Dragan Pinjuh s obzirom na uvjete u kakvima radi trenersko sportsko čudo…”

tomas

I na kraju, direktor hrvatskih reprezentacija u tom sportu, g. Josipović kaže: ” Ja Pinjuha znam 20 godina i moram priznati da nisam sreo takvog entuzijastu za taekwondo koji se jako puno žrtvuje za rezultat koji je napravio, a rezultat  nije mali. Njegova stručnost je neupitna što pokazuju njegovi rezultati, a pogotovo ako to pogledam kroz prizmu uvjeta koje ima za rad. Mislim da je prava šteta za Hrvatski sport a ne samo za taekwondo  što jedan takav stručnjak nema mogućnosti raditi u boljim uvjetima.

On ima značajnu ulogu u stručnom radu savez kroz vođenje reprezentacija (svih dobnih uzrasta). Mislim da je jedan od najvećih rezultata koji je on kao trener u reprezentacije ostvario zlato na olimpijadi mladih 2014. g.”

ŽT