Home Knin INTERVJU: Mladen Vujičević – prvi hrvatski košarkaški reprezentativac iz Knina

INTERVJU: Mladen Vujičević – prvi hrvatski košarkaški reprezentativac iz Knina

2697
SHARE

Mnogi naši sugrađani ne znaju podatak da postoji jedan sjajni, talentirani košarkaš, reprezentativac Hrvatske, koji je odrastao u našem gradu, ovdje učinio i prve košarkaške korake, a danas igra za Orlandini basket, talijanskog prvoligaša u kojem je npr. trenutno kapetan Sandro Nicević, a igra i Mario Delaš, dva hrvatska reprezentativca. Radi se o Mladenu Vujičeviću, dvadesetgodišnjem momku kojeg ćemo upoznati u ovom razgovoru.

  • Počeci

Prve košarkaške korake sam napravio dosta kasno u odnosu na svoje suigrače, jer sam tražio sport koji mi najviše odgovoara. Trenirao sam gotovo sve sportove koji u Kninu postoje. Onda me je jednog dana ugledao trener KK Knin – Branimir Galić i pozvao me u klub. Ja sam tad bio u malom nogometu, ali sam bio za dvije glave veći od suigrača. Trener Galić me je nagovarao da samo jednom dođem na trening i procijenim sviđa li mi se taj sport i tako je sve krenulo.

  • KK Knin i prelazak u KK Zagreb

U Kninu sam igrao samo jednu godinu i bio sam iznad svoje generacije, pokazao talent i dobio razne ponude. Odlučio sam se za KK Zagreb koji je tada bio klub sa najjačim omladinskim pogonom u Hrvatskoj (npr. Mario Hezonja, Dario Šarić…) i potpisao na 5 godina. Međutim, klub nije ispunjavao svoje financijske obveze i nakon 2 godine prelazim u Šibenik koji je ušao u prvu ligu. Zahvaljujući treneru Petru Malešu dobro sam se razvijao i dobio ponudu za Italiju, te otišao.

  • Italija

Trenutno igram na Siracusi. Što se tiče talijanske košarke, ona je puno bolje organizirana, puno su razvijeniji i financijski stabilniji. U Hrvatskoj se donekle može živjeti od košarke ako ste ABA ligaš, a u Italiji u 4. ligi neki igrači zarađuju više od prvoligaša u Hrvatskoj.

  • Treneri

Svaki trener je dao svoj doprinos, netko više, netko manje, ali najzaslužniji je Petar Maleš koji je dok sam bio u Šibeniku svakodnevno individualno radio sa mnom i tjerao me na treninge kad nisam bio voljan i sad sam mu neizmjerno zahvalan. Naravno, Galić koji me je „uveo“ u dvoranu, Tesla iz Zagreba, Jurić i Šarin iz Šibenika…

  • Reprezentacija

Ovo ljeto sam prvi put dobio poziv za reprezentaciju u-20 na Euro u Grčkoj gdje smo osvojili četvrto mjesto. Igranje za Hrvatsku je za mene osjećaj velikog ponosa jer igranje za klub je igranje za novac, za statistiku, za iduću sezonu… Međutim, igranje za reprezentaciju je nešto drugo. Iako ti oduzme dva mjeseca od ljeta onaj trenutak kad izađeš na parket sa svojim vršnjacima i čuješ svoju himnu je neopisiv. Osjećaš veliki ponos i želju da ostaviš srce na terenu.

  • Uzori

Od košarkaških uzora tu su neponovljivi Dražen Petrović, a nakon njega Kyle Hines iz CSKA i Felip Reyes iz Reala.

  • Roditeljska podrška

Podrška roditelja je bila ključna jer za vrijeme karijere u Hrvatskoj sam ili imao male novce ili nikakve, te su oni moralo mali milijun puta uskakati i financijski pomagati moj košarkaški razvoj. Zbog toga sam im neizmjerno zahvalan. S druge strane, pustili su me sa 13 godina u Zagreb, prihvatili odgovornost i iskazali povjerenje. Znam kroz što su prošli i jako sam im zbog toga zahvalan.

  • Budućnost

Želim samo napredovati iz dana u dan i odigrati sa što manje ozljeda. Želim napredovati i košarkaški i potpisivati ugovore sa što većim i boljim klubovima. Košarkaški san mi je igrati Euroligu i nadam se da ću to uz malo sreće i ostvariti.

Mladim talentima poručujem da uvijek vjeruju u sebe ida ne odustaju na prvoj teškoći jer samo upornost i rad daju rezultate.

 

Željko Tomljenović / foto: Facebook