Home Gospodarstvo i ekonomija Knin 18 godina poslije: Ili si na socijali ili u penziji ili...

Knin 18 godina poslije: Ili si na socijali ili u penziji ili odlaziš “trbuhom za kruhom”

380
SHARE

Čak 5.842 osoba živi od socijalne pomoći, odnosno strahotnih 26,1 posto stanovnika, po čemu Knin drži neslavno prvo mjesto u Hrvatskoj

Život na egzistencijalnom rubu kninska je svakodnevica. I 18 godina nakon vojno-redarstvene akcije Oluja i oslobođenja od srpske okupacije, gospodarskog zaokreta nema. Kako priznaju sami Kninjani – »Ili na socijali, ili u penziji«. Čak 5 842 osoba živi od socijalne pomoći, odnosno strahotnih 26,1 posto stanovnika po čemu Knin drži neslavno prvo mjesto u Hrvatskoj. Njih 2 266 je nezaposleno. Umirovljenika je preko 4 000, gotovo jednako broju nezaposlenih i zaposlenih zajedno.

A što se strukture zaposlenih tiče, glavnina ih radi u državoj i lokalnoj upravi te vojsci. Negdašnji proizvodni mastodonti uništeni su u ratnom vihoru, a u nekoliko aktivnih pogona danas radi par stotina ljudi.

Svima teško

OLYMPUS DIGITAL CAMERAGrad je to u kojemu su danas domicilni Hrvati i Srbi u manjini, a najveći broj stanovnika čine ljudi koji su se nakon rata doselili iz cijele države te Hrvati iz BiH. Za razliku od drugih mjesta koji su prošli ratna stradanja, nema međunacionalnih incidenata i tenzija. Tko je što po nacionalnosti, vjeroispovijedi, odakle je, u gradu u kojemu su se tisuće ljudi doselile sa svih strana i prihvatile da su, jednostavno, Kninjani, malo je važno. Svima im je, ionako, jednako teško.

-Prije je bilo puno bolje, bolje se živjelo, ljudi su radili, stvarali, dizali obitelji. Danas ničega – govori 75-godišnja Zorka Bikić, sjedeći za štandom na kninskoj tržnici na kojemu čeka kupce za svoje domaće povrće. No, kupaca, iako je najfrekventniji sat kada bi čovjek pomislio da će naići na vrevu, nema. Prodavačima ostaje da se međusobno druže i krate vrijeme nadajući se da će za svoj trud u polju zaraditi barem koju kunu.

Promovirati gradove koji su stradali u ratu

Katica Vengring iz Vinkovaca doputovala je u Knin u posjetu kumovima želeći biti na proslavi Oluje. – Kumovi su se nakon rata doselili ovamo. Po gradu se dosta toga popravilo, uredilo, jedini je problem što nema posla. Došla sam jer sam htjela ove dane provesti u Kninu. Treba slaviti Oluju. Ali pogrešno je dolaziti ovamo samo na obljetnice, posebno kad je riječ o političarima. Treba dolaziti i inače, pomagati im. Treba što više promovirati gradove koji su stradali u ratu da bi lakše napredovali – smatra.

– Ovo ti najbolje pokazuje stanje. Nema naroda, nema novaca. Prije bi sve prodali do devet u jutro, sada ovdje svaki dan čekamo do 14 sati samo da išta prodamo. Ne vidim pomaka nikakvoga. Nama je kako-tako, imamo svoje hrane pa nećemo umrijeti od gladi, neki penzije, neki socijalu, ali najteže mi je zbog mladih. Završe škole pa ne rade. Moja kćer je završila dva fakulteta, arheologiju i povijest. Vratila se u Knin, ali nije našla posla te se na kraju odselila. Druga je završila ekonomiju, ali ne radi u struci nego prodaje voće. Zbog njih mi je muka, mladih koji ovdje nemaju kud. Samo da je posla i sve bi bilo drugačije – govori Zorka Bikić.

Mladi bez budućnosti

0524007.48A i mladi će slično. Srednjoškolke Glorija Lovrinović i Tajana Šistov za sada ne vide budućnosti u Kninu. -Najgore je što se, kad završite školu, ne može naći posao – kaže Tajana čiji su se roditelji nakon rata u Knin doselili iz Zenice. Glorijini su stigli iz Bugojna. Smatra da su tada donijeli dobru odluku i da je u Kninu ipak bolje negoli im u rodnom mjestu, no ona za sebe budućnosti u njemu ne vidi.

– Nadamo se da ćemo otići iz Knina. Teško će se ovdje stanje promijeniti. Nadamo se da hoće, ali sada toga ne vidimo – dodala je Glorija Lovrinović.

A sve je to rezultat pogrešne državne politike koja je do sada u Knin ulupala preko 300 milijuna kuna, u farbanje fasada i kupovinu socijalnog mira, umjesto u stvaranje preduvijeta za razvoj. Kojega ne može biti bez osnovne infrastrukture. Knin je već nekoliko godina veliko gradilište zahvaljujući projektima obnove vodovodne i kanalizacijske mreže za koje je gradska vlast uspjela povuči sredstva iz europskih fondova, uređuju se ulice, malo po malo nestaju vizure ratnog uništenja, no, dokle god grad grad bude prometno izoliran čak i od županijskog središta Šibenika, a kamoli ostatka Hrvatske, nema ozbiljnijega investitora koji će u njemu izgraditi pogon.

To može promijeniti brza cesta Šibenik-Drniš-Knin-BiH, ona koju se obećava već godinama ali nikako da radovi iti započnu. Što nije odradila država, ulaskom Hrvatske u EU i milijunima eura osiguranima za projekte, nadaju se u Kninu, možda se i to konačno promijeni i grad dobije šansu da se odlijepi od socijalnog dna.

Foto_novilist.hr_-450x317

Novi List