Home Gospodarstvo i ekonomija Kninska priča o uspjehu: Srce, ruke i tkalački stan

Kninska priča o uspjehu: Srce, ruke i tkalački stan

781
0 Shares

Udruga ‘Naše ognjište’ uhvatila se u koštac s rastućom nezaposlenošću i – pobijedila!

 

Naše-ognjište-Knin-Foto-Marko-Podrug-67U početku su bile „Dinarke“, udruga iz Knina koja je željela oživjeti stare zanate. A onda su se u udrugu učlanili i muškarci, kojima se bilo malo nezgodno predstavljati: „Dobar dan, mi smo Dinarke.“ Tako je nastalo novo ime – „Naše ognjište“. No, tada su iz udruge, nepredvidljivi kakvi već jesu, otišli muškarci. Ništa zato, članice „Našeg ognjišta“ koje smo zatekli na radnom mjestu, već su se poudale, uhodale biznis i vlastitim rukama zarađuju plaću.

Udruga postoji od 2009., a danas na adresi Krčić 30 sjedi i plete njih četiri – Ojdana, Marija, Kata i Radmila. Sve što izrađuju – kape, šalove, torbe, papuče, tepihe – rade na tradicionalnim tkalačkim stanovima ili jednostavno iglom i vunenim koncem. Ojdana Vještica, rođena Kninjanka i diplomirana agronomkinja, pokrenula je posao iako o pletenju i tkanju nije imala pojma. „Nisam imala pojma“, ako želite to čuti i iz Ojdaninih usta, „samo želju da obnovim stare zanate.“Naše-ognjište-Knin-Foto-Marko-Podrug-79

Naravno, u ovoj priči poanta bi trebala biti u samozapošljavanju u gradu u kojem nezaposlenost buja, u biznisu koji djelatnicama svakog mjeseca donosi minimalac na stol, u znalački napisanim projektima kojima se iskamčio novac i od UN-a i od nizozemske Vlade te je utrošen na uređenje prostorija i tkalačke stanove, u održavanju tradicijskih zanata, u činjenici da jedna od torbi iz „Našeg ognjišta“ visi i s ramena australske veleposlanice Susan Cox. To sve i jest poanta i rijetko viđen primjer odvažne ideje i srčane realizacije, no Trisovu je ekipu impresioniralo ipak nešto drugo…

Prostorije „Našeg ognjišta“ nalaze se jedva stotinu metara od izvora Krke, podno nabujalog slapa Krčić. Prvi red do rijeke mjesto je gdje junakinje ove priče ispijaju kavu i dišu punim plućima. Idila iz koje se teško vratiti u gradsko sivilo. Uz smirujući šum slapa i pastrve koje prolete kroz plićak, članice udruge, nije teško predvidjeti, živjet će sto godina. „Radmila je ovdje ozdravila“, ponosno nam kaže 42-godišnja Ojdana. Radmila Pezer, 55-godišnja trgovkinja iz Gunje, za to je vrijeme strpljivo izrađivala motive na tkalačkom stanu, a u „Našem ognjištu“ ima neslužbeni status učiteljice tkanja. „Pomalo radim i educiram ih. Ljudi sve više cijene izvornu kulturu i rukotvorine. Etno je trend“, naglašava Radmila.Naše-ognjište-Knin-Foto-Marko-Podrug-82

Naše domaćice posebno su ponosne na dvije stvari – predmete izrađuju od recikliranog materijala i od čiste runske vune. Potpisnik ovih redova instinktivno je zabio nos u komad vune koji je Ojdana imala u rukama. Amaterska pogreška. Bila je to vuna nakon češljanja i pletenja, ali prije pranja i tkanja. Poprilično smrdljiva. Konačni je rezultat, pak, druga priča. Bilo da se radi o torbi s tradicijskim motivom ili o replici narodne nošnje, opće je mišljenje da je riječ o iznimno kvalitetnim predmetima za kojima vlada sve veći interes. I koji ugodno mirišu. „Sad nas je četvero, ali kad dođu veće narudžbe ovdje nas zna raditi i osmero. Ovakav posao je održiv, jer će potražnje za našom robom sigurno biti“, tvrdi Ojdana Vještica, koja ima i filozofski pogled na čitavu priču: „Ljudi se ovakvim odjevnim predmetima vraćaju svojoj suštini“.

Naše-ognjište-Knin-Foto-Marko-Podrug-86Prodajni asortiman udruge „Naše ognjište“ zasad možete vidjeti i kupiti samo u njihovim prostorijama te na ponekim sajmovima u županiji, a u dogledno vrijeme vrijedne bi Kninjanke voljele imati i nekakav prodajno-radni prostor u Šibeniku. Ono što im treba hitno je industrijska mašina za šivanje (deset tisuća kuna) i jedna „endlerica“ (tisuću kuna), a s obzirom da smo ih ometali puna dva sata, red bi bio da objavimo žiro-račun za donatorske priloge – dakle: 2402006-1100569066, Erste banka. Ovaj ćemo humanitarni pasus završiti mudro podmetnutom opaskom šefice Ojdane: „Vlasti u Kninu nas uopće ne primjećuju!“

Jednom je na brdu pored slapa Krčić stajala utvrda koja je čuvala most. Legenda kaže da će ljudi ponovno izgraditi most kada Krčić više nikada ne presuši i kada ljudi prestanu međusobno ratovati. Članice udruge „Naše ognjište“ podno Krčića svoj most za bolju budućnost već nekoliko godina uspješno grade. Time neće baš podignuti kreditni rejting države, no još koja tisuća ovakvih mostova i bit ćemo na dobrom putu…

Autor i foto: , tris.com.hr

0 Shares