Home Mozaik Pojedinačne svakodnevne akcije slabe neprijatelja, ali ne dobijaju rat. One samo donose...

Pojedinačne svakodnevne akcije slabe neprijatelja, ali ne dobijaju rat. One samo donose žrtve ako se već od prvog trenutka ne zna što je konačni cilj

823
0 Shares

Pobjednička i ponosna Hrvatska vojska svojom olujnom pobjedom utjerala je strah u kosti poraženim okupatorima, ali i dijelu domaćih političara. Kad su vidjeli što može ta silina u zajedničkom naletu, odlučili su ih razmrviti i razjediniti. Financijski je tadašnja postolujna politika poticala osnivanje dragovoljačkih i veteranskih udruga. Podjeli pa vladaj, provjereno je pravilo. U ovih 19 godina od završetka Domovinskog rata nikad se dragovoljci nisu uspjevali organizirati kao respektabilna društvena snaga koja bi mogla institucionalno utjecati na politiku i društvena kretanja. Čudni zastupnici su birani u Saboru u ime branitelja. Još su čudniji likovi po raznim ministarstvima odlučivali o sudbini naših ratnika. Lakoća pobjeda naših bojovnika u Domovinskom ratu usporediva je lakoćom njihovih poraza u miru. Generali su u ratu bili na čelu vojske!

Volio bih znati tko je poveo stopostotne invalide Domovinskog rata s prosvjeda iz Savske ulice do Sabora, a onda odlučio da se oni povuku s pregovora i vrate na prosvjed ispred ministarstva. Djelovali su mi kao obezglavljena vojska koja je krenula u napad, a onda, kad je trebalo osvojiti položaj, povukli se bez ispaljenog metka. Što je najgore, slutim da će sad postati topovsko meso preciznih političara ali i dijela razljućene javnosti.

Gospodo generali, vratite se u Hrvatski sabor i nemojte izlaziti dok vama, ali i svima nama netko ne objasni zašto u Saborskom odboru za branitelje šest ljudi ima devet dana ratnog puta.

Što je značio odlazak u Sabor samo zato da bi se još jednom ponovila poruka da je ostavka ministra Matića i dvoje njegovih pomoćnika zahtjev oko kojeg nema kompromisa? Ako naši branitelji nisu željeli pregovarati dok se to ne riješi, zar nisu mogli to poručiti i iz Savske ulice u Zagrebu? Zar nisu mogli poslati kakvo manje izaslanstvo koje bi u ime organizatora prenijelo poruku predsjedniku Sabora? Najviše od svega me zanima zašto branitelji nisu mogli nastaviti pregovarati, ali ne i ugovoriti ono što traže, pa na stol u pregovorima staivti i ministrovu ostavku? Imaju vrlo jak argument da ministrova ostavka bude ultimativan zahtjev, čak i ako vldajući prihvate ostale zahtjeve. Ministar svojim ponašanjem mora biti dokaz da u društvu svi moraju biti svjesni i svoje moralne odgovornosti kad govore o Domovinskom ratu i braniteljima.

U stvari, da je vlast i udovoljila braniteljima, te prihvatila sve njihove zahtjeve, ali da su odbili smjeniti Matića, tek tada bi branitelji bili pobjednici. U tom slučaju bi mogli pokazati da im nisu važni samo njihovi osobni ili materijalni interesi, nego da je ovo puno dublja društvena i politička priča, za koju su oni spremni žrtvovati i svoje zdravlje. Imali bi priliku poručiti da je ovo prosvjed za zaštitu digniteta branitelja i Domovinskog rata. Da je vlast u pregovorima prihvatila sve zahtjeve branitelja, ali odbila smjeniti ministra Matića i njegovih dvoje pomoćnika branitelji su mogli cijeloj javnosti poručiti kako je njima važnije natjerati vlast da prihvati načelo po kojem je blaćenje branitelja i Domovinskog rata nešto što se sankcionira, nego pristati na sve drugo što još od Vlade traže.

Nažalost, branitelji su takvu priliku propustili. Oni prosvjeduju bez jasne strategije. Oni su uporni i izdržljivi. Oni svakodnevne bitke dobijaju baš onako kao što su ih vodovi i desetine dobijale i u ratu pod zapovjedništvom svojih narednika i kaplara koji su pravi stupovi moćne vojske. Međutim, pojedinačne svakodnevne akcije slabe neprijatelja, ali ne dobijaju rat. One samo donose žrtve ako se već od prvog trenutka ne zna što je konačni cilj, ako nije izrađena precizna strategija. Ova vojska u Savskoj ulici nema strategije. Ona nema ni svojih zapovjednika. Stoga je krajnje vrijeme da generali Hrvatske vojske stanu na čelo svojih ratnika i da odluče kako dobiti ovu bitku. Vojska je sad topovsko meso vladajućim političarima i dijelu javnosti. Povukli su se bez potrebe, otkrili su da nemaju strategiju ni sposobne zapovjednike i gdje su im slabe točke.

Gospodo generali Hrvatske vojske, vaši ratnici su uporni. Oni su spremni žrtvovati svoje zdravlje. Jeste li vi spremni i dalje se brinuti za osobne interese kako se ne biste zamjerili nekom političaru ili će te konačno zauzeti svoja mjesta ispred svojih ratnika? Zar će te mirno gledati kako se ratnici u invalidskim kolicima s već i onako narušenim zdravljem smrzavaju dok dokazuju da u njima još ima ponosa i prkosa? Izađite generali iz svojih toplih soba i budite gospoda. Sjednite za stol s političarima i ne dopustite da vaši ratnici budu njihovo topovsko meso. Gospodo generali, ratnici vas trebaju. Kaplari su umorni. Ratni profiteri su preuzeli zapovjedništvo.

Gospodo generali, vratite se u Hrvatski sabor i nemojte izlaziti dok vama, ali i svima nama netko ne objasni zašto u Saborskom odboru za branitelje šest ljudi ima devet dana ratnog puta.

 

Ante Gugo, politikaplus

0 Shares