Home Aktualno U trećem nastavku, Divlji svijet Nacionalnog parka „Krka“ predstavlja životinje na...

U trećem nastavku, Divlji svijet Nacionalnog parka „Krka“ predstavlja životinje na granici vode i kopna

316
14 Shares

Nakon dokumentarnih filmova o kukcima i ribama, u novom audio-vizualnom nastavku Divlji svijet Nacionalnog parka „Krka“ upoznajemo životinje na granici vode i kopna. Različiti tipovi staništa unutar NP „Krka“ kriju cijelo bogatstvo vodozemaca i gmazova. U Parku nalazimo devet zabilježenih svojti vodozemaca (Amphibia) i dvadeset i dvije svojte gmazova (Reptilia).

Proteus anguinus, jedini kralješnjak prilagođen životu u podzemlju, endemski je vodozemac i najveća podzemna vodena životinja dinarskog krša. U tami podzemlja, bez prirodnog neprijatelja, doživi i sedamdeset godina. U vodi hladnijoj od šesnaest stupnjeva rađa žive mlade, dok u toplijoj vodi leže jaja. U Nacionalnom parku „Krka“, čovječja ribica prvi put je otkrivena 1989. godine u špilji Miljacka II. Danas se zna da stalna populacija obitava u četirima speleološkim objektima na području Parka. Oči su joj potpuno zakržljale, skrivene pod kožom. Izduženo, sitno tijelo bijele je boje s blagim nijansama žute i ružičaste pa je, zbog sličnosti s ljudskom kožom, i dobila ime čovječja ribica.

Tršćaci, ujezereni dijelovi toka, bare i zamočvarene livade obiluju vodozemcima, kralješnjacima čiji je život vezan za vodu kao i za kopno, što govori i sam naziv ove skupine. Tanka, sluzava, dobro prokrvljena koža omogućuje izmjenu plinova pa često za njih kažemo da „dišu“ i kožom. Daleko najpoznatiji među njima svakako su žabe (Anura), bezrepi vodozemci, koji rep gube tijekom razvojnog ciklusa (metamorfoza) koji se odvija isključivo u vodi. Zahvaljujući pojačivačima zvuka glasanja (rezonatorima) možemo ih čuti i na većim udaljenostima, a osim što su dobri skakači, još su bolji bioindikatori, ali i najugroženija i na promjene i onečišćenja najosjetljivija skupina kralješnjaka.

Izlazeći iz vodenog prema kopnenom načinu života pronaći ćemo gmazove djelomično vezane uz vodu poput barske kornjače, ribarice i bjelouške, a isključivo na kopnu razne vrste guštera, zmija i kopnenu kornjaču. Za razliku od vodozemaca koji vodu primaju kroz kožu, gmazovi vodu unose u tijelo pijenjem i hranjenjem. Njihova koža nije propusna kao kod vodozemaca, već suha, prekrivena keratinskim ljuskama ili pločama koje ih štite od gubitka vode iz tijela, s obzirom da dobar dio dana provode sunčajući se. Upijaju sunčevu toplinu izravno ili sa neke površine jer njihova tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoliša (ektotermni organizmi). Upravo to je često uzrok njihovog stradavanja na prometnicama. Osim toga, ugroženi su i ilegalnim lovom i preprodajom, onečišćenjem te od strane čovjeka. Neke svojte gmazova imaju razvijene otrovne žlijezde koje služe za lov i sudjeluju u probavi. U Nacionalnom parku „Krka“ poskok je jedina zmija otrovnica koja obitava u kamenjaru s niskim grmljem na obroncima kanjona i lako je prepoznatljiv po karakterističnom roščiću na vrhu glave.

14 Shares