Josipa Rimac, bivša gradonačelnica Knina po prvi put otvoreno govori o  razlozima zašto je MOST blokirao njezine šanse da postane ministrica. Isto tako govori o nadolazećim lokalnim izborima kao i radu oporbe u Kninu kroz 11 godina.

Kako je u zadnje vrijeme aktualna priča o smjenama u kninskoj bolnici, započeli smo intervju osvrnuvši se na niz smjena koje su desile. Kao i razlozima zašto je došlo do istoga. Naime Oliver Ojdanić je smijenjen 2013. godine kada je za sanacijsku upraviteljicu Opće bolnice ‘Hrvatski ponos’ imenovana Antonela Karačić. Zatim je nju smijenila Ana Vujnović da bi nju nedavno zamijenila Kristina Bitunjac

U javnosti je bila velika rasprava oko vodstva Opće i veteranske bolnice „Hrvatski ponos“, što se točno dešavalo u bolnici?

Ako pogledamo zadnja dva imenovanja u kninskoj bolnici, to jest, ako pogledamo kratki rezime. Negdje oko 2002. ili 2003. godine, kada smo dobili odluku o spajanju. Tada negdje sam ja imala borbu s Šibenikom, sa svojima dok je HDZ bio na vlasti, borila sam se kako bi bolnica postala samostalna. I to nije bilo lako, govorim na županijskoj razini, ali ja se nisam bojala reći svoje mišljenje i tražiti to odvajanje. Uspijemo, odvojimo bolnicu, dobijemo specijalizaciju i dobijemo obnovu.

Onda je u to vrijeme Oliver Ojdanić smijenjen kao ravnatelj bolnice, na čelo dolazi sanacijska upraviteljica, Antonela Karačić. Dok ja i dalje ganjam, u vrijeme SDP-ove vlade, sa fondom za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, projekt koji smo započeli dok sam ja bila na čelu upravnog vijeća. Borim se da bolnica dobije obnovu, i da dobije kvalitetniji sadržaj unutar samih odjela te da isto tako bude uređeniji objekt.

I u to vrijeme imamo prepreke s upravom bolnice, i onda mene iz ministarstva mole da im pomognem te da ja reagiram na upravu koju su oni imenovali.

Ali sve smo to završili, i došli smo u fazu da bolnica ima status veteranske bolnice, što je bila inicijativa 4. gardijske brigade. Onda dolazi do promjene, mislimo se gdje koga staviti. Cilj nam je staviti nekoga iz Knina, ali da ispunjava sve uvjete. Samim time stavimo doktoricu Vujnović koja ispunjava sve kriterije. Ali se onda odjednom javlja inicijativa žena Domovinskog rata iz Zadra, koji ne poznaju situaciju do kraja, i diže se medijske prašina oko svega toga.

Anka Vujnović je naslijedila sanacijsku upraviteljicu Antonelu Karačić da bi nju odmah zamijenila Kristina Bitunjac. Što se dešavalo, kako je došlo do tako brze smjene?

Mi smo zajedno s 4 g.b. imali razgovor s Ankom, i točno je da je ona kao liječnica, Hrvatica udana za Srbina, dobila specijalizaciju 1991. godine te završila u Beogradu da bi se u Knin vratila 1995. Kako je onda moguće da je bila u bolnici za vrijeme dok su tu boravili ranjeni ili zarobljeni hrvatski branitelji?

Jedan od onih koji je bio u kninskom zatvoru stare bolnice je moj otac, i ako bilo tko može govoriti što se dešavalo u Kninu s zatočenicima, onda to mogu govoriti ja. Kao dijete koje je propatilo dok mi je otac bio u Kninskom zatvoru, a mi smo strepili za njegov život, netko tko je prognan, a ja sam prognana s 10 godina. Nikada, tu svoju bol i to što nam se desilo nisam pokazala prema ljudima koji su se vratili na ova područja. Možeš oprostiti i nastaviti živjeti ili ćeš biti u ratu.

Za vrijeme dok je Antonela Karačić bila v.d. ravnateljice bolnice, njezin zamjenik je čovjek koji je bio kirurg za cijelo vrijeme Krajine. Kako onda to nikome nije smetalo?

U razgovoru s Ankom i braniteljskom populacijom, donijeli smo odluku da je ne želimo dodatno iritirati javnosti, ne daj bože da se radi toga onemogući braniteljima da tu dolaze.

Stvara se medijska fama, pod pritiskom medija očekivala se nekakva reakcija, i mi smo napravili ono što smo napravili. Sada imamo novu ravnateljicu, koja je iz Knina, ali njezina adresa nije u Kninu.

Knin je prometno izoliran, prema indeksu razvijenosti spadamo u slabije razvijeni grad. Još nam mediji stalno kopaju nešto, traže krvna zrnca i pokušavaju izvući bilo što. Pa se pitaš, da li ti mediji koji bi se trebali zalagati za svakog čovjeka, prije svega ukazivati na potrebe malog čovjeka, možda žele ugasiti ovako male sredine? Da li treba ostati samo jedan Zagreb ili pak Split, Zadar? Ako je problem države upraviteljica bolnice ili upravno vijeće veleučilište Marko Marulić, pa onda smo mi sretna država, onda mi stvarno nemamo problema.

Postoje li kadrovi u Kninu koji su mogli preuzeti takvu funkciju?

Imamo mi kadrova u Kninu, ali je bio javni natječaj na koji se javila jedino Kristina Bitunjac, i ona je dobila posao.

Prije se nije spominjalo tko je radio u bolnici za vrijeme rata, suživot Hrvata i Srba u Kninu je bio sasvim normalan. Prije nije bilo nacionalističkih ispada, tek kad je krenula kampanja za parlamentarne izbore, kada je Karamarko inzistirao na krajnje desnoj retorici i tek je onda pokrenuta takva retorika, i tek se onda postavilo to pitanje po prvi put.

Tu imate krivu percepciju, kako je prvi Mirko Rašković rekao da će ići s Karamarkom? Nikada nisam dopuštala da nacionalna politika utječe na našu lokalnu politiku. Pa kada je 2005. godine na nacionalnoj razini bila koalicija s SDSS-om, mi smo išli u opću hrvatsku koaliciju, Hrvatski blok, koji je tada bio u sukobu s HDZ-om. Tada SDSS nije dolazio 6 mjeseci na sjednice.

Ali nakon toga smo obavili razgovore, sjeli i dogovorili koji su nam ciljevi za Knin. Nakon čega smo mijenjali statut i po prvi put dobili zamjenika iz predstavnika nacionalnih manjina. Niti sam ja, niti je politika grada podlegla nacionalnoj politici. Ako nešto neće doprinijeti gradu, onda to neću niti forsirati.

Dok je Antonela bila v.d. ravnateljice, u medijima se pisalo uglavnom u pozitivnom svjetlu o njoj i njezinom radu. Nisu bili javni pritisci da se ona smijeni, niti se govorilo kako nije sposobna obnašati dužnost. Zašto je onda ona smijenjena?

Možemo pogledati koje su investicije bile  za vrijeme dok je Oliver Ojdanić bio ravnatelj kao i  za vrijeme dok je Antonela bila v.d. ravnateljice. Koliko je bilo specijalizacija? Koliko je liječnika napustilo bolnicu? Ako je nešto dobro, ja to neću osporiti ali prije svega Antonela se distancirala od nas, od lokalne politike.

Nažalost to je pitanje PR-a, u tom trenutku je promovirano kao nešto što je dobro. Ja sam bila kada je otvorena bolnica, kada je Dado Milinović (tadašnji ministar) otvorio, kao i kada je dobila status veteranske bolnice. Pogledajmo što smo u tom dijelu, kao veteranska bolnica, dobili od opreme a da nije bilo naslijeđeno od prije.

Lako je reći nekome, karikiram sada, da je završio Pelješki most kada će biti izborni ciklus i netko će presjeći vrpcu. Ali netko je to započeo, netko je odradio najteži dio posla.

Mislite da se Antonelu pripremalo za lokalne izbore? Da je sve to, kako kažete, PR priča?

Tek kada se objave liste za lokalne izbore, tek se onda zna tko su kandidati. Svi se pripremaju, tako da će do izbora biti svakakvih priča i kombinacija.

Ali zanimljivo da nitko prije, ali ni u ovih 6 mjeseci, nije postavio pitanje što se to unaprijedilo po pitanju samih odjela. Riješili smo energetsku učinkovitost, dobili smo CT, ali sada imamo dva problema.

Prvi problem su kadrovi, imamo problem s pravilnikom. Tako da osoba koja dođe u Knin odraditi specijalizaciju, ta osoba nakon specijalizacije ne ostaje u Kninu. Taj problem se mora rješavati na nacionalnoj razini, treba mijenjati zakon. Treba odrediti da nakon specijalizacije ta ista osoba ostane raditi na mjestu gdje je završila specijalizaciju, recimo na 10 godina. Jer svatko će doći tu, u Knin, odraditi specijalizaciju pošto je manja konkurencija. Lakše je dobiti specijalizaciju u Kninu nego u recimo Splitu, Zagrebu, Osijeku..  Ali nakon što isteknu rokovi, ti se ljudi vračaju u Šibenik, Zagreb ili negdje drugo, tako da na osnovu toga dobiva specijalizaciju na račun Knin i ovakvih sredina i onda napušta to mjesto. Potrebno je uzimati lokalne ljude za specijalizaciju ili stvoriti potrebne preduvjete kako bi osoba nakon specijalizacije ostala tu i živjeti.

Drugi problem su kadrovski stanovi za specijalizante. Potrebno je mijenjati stambene zakone za kadrove, što pišemo već godinama. Država bi mogla bolnici dodijeliti. 5, 8 ili 22 stana. To smo pisali kao grad ali i kao bolnice, više puta. Grad ne želi s tim raspolagati, neka uprava bolnice postavi kriterije za svoje kadrove. Može biti 8 ili 22 stana, govorim figurativno, bolje što više naravno, ali svaki stan je veliki pomak. Imamo kirurga je napustio Knin, kirurga koji je 5 godina radio u Kninu gdje je ujedno i pokušavao riješiti stambeno pitanje, htio je ostati tu i dovesti obitelj. Ali evo u srijedu (13.7) smo saznali da se čovjek vraća i možemo biti sretni radi toga, to je jedna pozitivna priča. On se vraća, ali isto tako ima ženu i troje djece koji isto žele živjeti u Kninu, s tim da je žena isto zdravstveni djelatnik. Za takve ljude moramo osigurati uvjete. Moramo u sustavu naći način kako da njemu i sličnima omogućimo da žive tu, ova priča stare jezgre će doprinijeti tome, to je naša, lokalna priča.

Vratimo se na vas, trebali ste bit ministrica uprave, ministrica branitelja, potpredsjednica vlade, zamjenica ministra regionalnog razvoja.. Ništa od toga niste „dobili“. Sada ste saborska zastupnica ali kako izgleda možda nećete biti na listi za parlamentarne izbore. Ako i budete ima najmanje 4 imena prije vas. Vidite li to kao neki svoj pad u politici? Kako to komentirate i gdje sebe vidite?

Josipa RimacKažu, kolo sreće uvijek se okreće. Onaj koji je dolje taj je i gore, pa i obrnuto. Ja imam sreću, za razliku od mnogih koji su se našli u sličnoj situaciju kao i ja. Kada sam se, slikovito rečeno, uspinjala na politički vrh nisam zaboravila komunicirati s ljudima koje sam, slikovito rečeno, ostavila pokraj ili iza sebe. Put do gore je bio teži i dugo je trebalo da se uspem. Ali pad je tako brz, prije svega jer je takva gravitacija.

Bila sam kandidat za potpredsjednicu stranke i tada je, na stranačkom izboru, izbor pao na druga imena i nisam ušla u predsjedništvo. Nisam htjela biti kooptirana, jer u životu nisam netko tko bi očekivao da mu se dodjeljuju funkcije. Za svaku poziciju sam se izborila, nekad nisam prošla ali i to je samo dio života.

Dvije stvari su mi bile važne kad sam dala ostavku na dužnost gradonačelnice. Prvenstveno to što sam u jednoj knjizi sumirala ono što je napravljeno kroz 10 godina. Netko te može voljeti ili ne mora, nekome može biti dobar ili loš projekt, ali nitko ne može reći da se nije napravilo. Uvijek se može voditi polemika da li je trebalo nešto napraviti umjesto nečeg drugog, ali postoji, recimo, prostorno planska dokumentacija ili stavka u proračunu koja odlučuje što se može raditi i gdje. Možeš čekati goluba na grani ili imati vrapca u ruci. Uvijek sam tražila da se realiziraju projekti, da grad ne stoji. Statistika je to i pokazala, ako pogledate broj nezaposlenih i broj projekata. Da nismo dali ruku DIV-u, što bi mi s ljudima koji danas rade tamo? Mogli su svi biti na zavodu za zapošljavanje. Mogla je tamo biti kupina, kao što je tamo gdje je nekad bilo Kninjanka.

Druga stavka je to što su DORH i USKOK odbacili istragu protiv mene, i s tim se pokazalo da sva ona podmetanja, sve što se pisalo protiv mene jednostavno nije istina.

MOST je blokirao vašu mogućnost da postanete ministrica. Što mislite zašto?

To je bila samo medijska slika, kada ulazite u izbore imate izborni stožer. Važna karika je PR tim i medijski tim. I sigurno da je druga strana, u ovom slučaju SDP-ova strana, odabrala nekoliko osoba na koje je usmjerila svoju negativnu stranu kampanje. Jedna od tih osoba sam bila ja, direktor kampanje. Oni su išli s pričom istrage, dok istraga nije bila okončana. Ja sam se mogla braniti ali to nije imalo osnove. Istraga je završena dan prije sastavljanje vlade i tada je već bilo kasno za bilo kakve aktivnosti. Ali ja nisam željela biti teret, ja sam znala da sam ja čista. A to što nisam postala ministrica, prije svega istraga je bila u tijeku, kao direktor kampanje sam imala najviše napada, izuzev Karamarka i Brkića najviše se napadalo mene ili su bili podjednako usmjereni. Onda je i MOST krenuo sa svojim uvjetima. Ti ljudi su mene poznavali samo iz medija, kakvu su sliku mogli imati o meni kad me poznaju, nego su sliku dobili iz medija? Mediji ostavljaju trajni trag. Veto je bilo od strane MOST-a, i ja nisam htjela biti teret stranci ali ni županiji.

Znači mislite da je upravo SDP kriv što niste postala ministrica? Točnije svojim napadima su stvorili lošu sliku o vama radi čega je MOST blokirao vaše šanse da postanete ministrica?

Stvorena je medijska slika oko mene, da sam ja upitnog morala i sumnjivih radnji, kako je pisano kroz medije, da je bilo nekih pronevjera i ostalo. Istraga je pokazala što je pokazala, meni nije bilo lako ali ja sam taj dan bila najsretnija. Titule mi nisu važne, važnija mi je čast nego titula. Ne moram ja sutra biti ništa, ne moram imati titulu gradonačelnice, saborske zastupnice ili ministrice. Ali meni je najvažnije da ja sutra, kada razgovaram s vama ili s nekim drugim, mogu vas pogledati u oči i da me nije sramota onoga što sam radila u ovih 10 godina, ja sam ponosna na sve i ničeg se ne sramim. Ponosna sam što sam u svom gradu, grad iz kojeg sam prognana s 10 godina. Ja i moja obitelj nismo potražili mjesto nigdje drugdje nego smo se vratili tu živjeti. Ne da bi uzeli nego da bi doprinijeli. Ali slika je stvorena kao da smo ja i moja obitelj došli kako bi stekli nekakvu korist. O čemu mi pričamo?

To je nešto što će svakog zaboljeti, ali to me nije obeshrabrilo da i dalje nastavim raditi za svoj grad, jer svatko bi rekao „pa meni je toga dosta, ja to ne želim“. Što se želi poručiti ovakvim medijskim natpisima, da na ovakvim područjima nema mjesta za mlade ljude ili da nema mjesta za nekog tko bi želio nešto raditi? Danas je Nikola gradonačelnik, sutra vjerujem da će gradonačelnik opet biti netko iz HDZ-a. Ali ako pogledamo što prođu svi na takvim pozicijama, tko će se odvažiti za neku poziciju? Kad sve analiziramo i vidimo koju sam kalvariju ja prošla kroz dvije godine, i da se u konačnici ne može napredovati jer je netko o tebi napisao priču. Pa toliko priča i legendi smo ćuli, one se i danas pričaju. Pet puta izrečena laž postaje istina.

Ja sam zajedno sa svojim suradnicima imala odabir, svaki put kad nešto izađe možemo to demantirati ili nastaviti radit. Ja sam mogla, svaki pit kad nešto izađe u medije stati sa svim aktivnostima u gradu, ne započeti crkvu, ne započet i ne napraviti muzej, ne napraviti Tomislavovu ulicu, ne završiti Požareve stube i reći idem se ja sada braniti. Ja sam izabrala ovo drugo.

Mislite da vas je to sve koštalo? Da radi, kako kažete, slike koja je stvorena o vama u medijima, nećete biti na listi za parlamentarne izbore?

Hoću li ja biti prva, peta ili pak deseta na listi, hoću li se uopće naći na listi, to mi uopće nije krajnji cilj. Prvenstveno mi je čast biti na listi. Ja i u ovih godinu dana, otkad nisam gradonačelnica, aktivno sam vezana za svoj grad i to na dnevnoj bazi. U svim projektima koje je trebalo završiti ali i u novim koje je trebalo otvarati. Svi ravnatelji i direktori ustanova, ne samo u Kninu nego i u drugim gradovima u županiji, kada im je trebalo otvoriti vrata, požuriti neki projekt, uvijek sam bila dostupna. A to hoće li neko od njih to sutra reći i hoće li to valorizirati u nekom slijedećem izbornom ciklusu,  neka je njima na čast više nego meni.

Ja znam da sam za vrijeme svog mandata, mandata saborske zastupnice, najmanje govorila ali razlog tome je što su rasprave bile samo izvješća. Mi nismo imali niti jedan zakon o kojem se moglo razgovarati. Jedino o čemu sam govorila je lokalna samouprava i status jedinica lokalne i regionalne samouprave u novom zakonskom okviru, odnosno reformi vlade, u kojem nije bilo ništa za jedinice lokalne i regionalne samouprave. Pa sam se pitala što sada, hoćemo li državu gledati samo kroz ministarstva ili i kroz gradove i županije? Ali gledajući u smislu projekata koji su bili vezano za Šibensko – kninsku županiju, bila sam involvirana i za svaki projekt sam reagirala kao da je za moj Knin.

Osim vas niti aktualni župan, Goran Pauk, nije postao ministar. Da li još uvijek mislite da je on bio dobar izbor?

Pauka sam zagovarala kao ministra turizma i mislim da je to definitivno nešto što bi prema izbornom rezultatu, evidenciji novootvorenih hotela, projektu Kninske tvrđave, tvrđavi u Šibeniku, radu dva nacionalna parka, pripalo Šibensko – kninskoj županiji. Svi ti parametri u preduvjeti su Pauku kao kandidati davali najveće šanse. On ima iskustvo kao župan, kao dogradonačelnik, obrazovan je i ima sve preduvjete, tako da i danas mislim da nitko ne može biti bolji ministar turizma. Ali politika je upravo to, ona određuje i taj dio kadrova. Nekada dobro ali nekada i loše. Odluka je pala da neće biti on, i ta je odluka donesena s jako lošim argumentima. I ja sam to smatrala kao jednom lošom porukom prema Šibensko – kninskoj županiji, mi nikad nismo imali ministra.

Da li je i na tu odluku utjecao MOST?

Ne to su bili naši, radilo se o kadroviranju unutar naše stranke, HDZ-a.

Znači li to da Šibensko – kninski HDZ nije dovoljno jak kako bi progurao svog kandidata za ministra?

To nije bilo pitanje snage mene niti Šibensko – kninskog HDZ-a, to je bila jedan sasvim drugačija matematika, stranačka matematika o kojoj nikad nisam govorila. Ali, i danas smatram da je to bila stranačka greška. Ne znam bi li se onda kandidirao za županijskog predsjednika. Teško bi bilo stići sve to,  biti ministar i predsjednik županijskog HDZ-a, to nije lako, mislim da ne bi stizao sve ako se želi to kvalitetno odraditi.

Javno ste podržali Pauka i na unutarstranačkim izborima u županiji, mislite li da je vaša podrška možda više odmogla nego li pomogla?

Dali smo potporu Pauku, ne želim za to, i ponosna sam da smo je dali jasno i glasno. Bili smo jedinstveni oko toga. U konačnici je ispalo kako je Pauk imao samo podršku Knina, što nije točno. Imao je on i određeni broj glasova iz ostalih dijelova županije, ali jedino je Knin bio stvarno jedinstven. Svi ostali su imali različite izbore i u tom slučaju ja nisam bila kandidat na županijskoj razini, jer po automatizmu kao saborski zastupnik sam član županijskog odbora.

Mislite da ste dosegli svoj vrh? Da ste dosegli svoj maksimum i da prema „gore“ više ne možete?

Ja smatram kako je moj najveći saveznik moj rodni list. Ja danas imam 36 godina i moje političke aktivnosti su počele puno ranije nego što su kod nekih mojih kolega. Mogu se usporediti s svojim kolegom Olegom Butkovićem , ista smo generacija, ali on je ipak napravio taj iskorak, stepenicu više, on je izabran za ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Isto tako i kolega Tolušić, mi smo svi negdje u godinu dana razlike. Oleg i ja možda imamo nekako sličniji put, u isto smo vrijeme krenuli kao gradonačelnici, ušli smo u predsjedništvo u istom mandatu, i bili smo sada kandidati za ministra. Oleg je realizirao, ja nisam.

Ali kada pogledamo naše vršnjake, pa neki danas još i studiraju. Ne treba biti pohlepan i netko tko će biti razočaran i nezadovoljan.  Prije svega sam ponosna što sam 10 godina uzastopce bila gradonačelnica Knina, gradonačelnica koja je imala minimalno 5 protukandidata na svakim izborima, i opet svaki put sam dobila povjerenje građana.

Od svih gradova, Knin je specifičan jer struktura stanovništva nije domicilno, i moramo se dokazati. Danas neko može komentirati mene ovako ili onako, ali kada ste vi u sredini gdje vam znaju oca, majku, djeda, pradjed, baku. Onda je to drugačije . Danas, 20 godina nakon Oluje, mi se još ne znamo svi. S jedne strane to može biti dobro ako mislite da je neko idealan, a on nije, ali s druge strane možete nekog osudit bez razloga jer ne poznajete ni njega ni njegovu obitelj.  I to je razlika između Knina i ostalih gradova, jer nitko nije dobio promjenu strukture stanovnika kao mi. Pogledajte sve gradove od Vukovara do Dubrovnika, kod svih prevladava domaće stanovništvo, izuzev u Kninu. Uzmimo Petrinju, Glinu, Sisak, sva ratom stradala područja.

U petom mjesecu iduće godine su lokalni izbori. Mislite li da nakon svega još možete računati na potporu Kninjana? Planirate li se opet kandidirati za gradonačelnicu?

17.5, treća nedjelja u 5. mjesecu, tako je definirano zakonski. Moram reći da u ovom trenutku o tome ni ne razmišljam, smatram da još uvijek traje utakmica koju sam zaigrala. Pitanje je kako će se odviti situacija na parlamentarnim izborima. Nikada nisam bila netko tko sjedi na tri fotelje, funkcije. Smatram da moramo disperzirati i decentralizirati sve funkcije i ovlasti pa tako i to. U ovom trenutku ne razmišljam o tome što će se desiti za godinu dana, samo o tome što mi kao ekipa, jer mi jesmo ekipa, možemo napraviti.

Imam političku odgovornost, operativnu političku odgovornost ima gradonačelnik kao i njegov zamjenik, predsjednik vijeća i svi vijećnici. Svi skupa razmišljamo što je to što trebamo još napraviti. Ne samo po pitanju lokalnih izbora, nego ono što smo obećali građanima prije četiri godine. Ja nikad nisam bila netko tko je zaboravio što sam prije četiri godine rekla građanima.

Išla sam na izbore 3 puta, i svaki put sam rekla što smo sve obećali prije 4 godine, što smo od toga izvršili ali i ono što nismo napravili radi određenih razloga, ali isto tako i ono što smo napravili iako to nismo obećali. Život ide, neke stvari možda nismo rekli ali smo ih napravili. Isto tako sada imam cilj da ono za što su mi građani dali povjerenje 2013. godine, meni, Slavenu i Nikoli, da vodim računa i u godinu dana pokušamo realizirati ono što nije realizirano, da se otvore neki projekti o kojima nismo tada razmišljali, jer jednostavno nije bilo tada takav trenutak. To nam je jedini cilj, a kad dođe trenutak za odabiranje kandidata zajedno ćemo donijeti odluku da idu oni koji su najbolji među nama i oni koji imaju potporu javnosti. Napravit ćemo snimku postojećeg stanja, znači uzeti bilo, kako bi rekli, svog stanovništva. To je sigurno, i nećemo ići u nešto za što nećemo dobiti potporu građana.

Prema našim informacijama, Marko Jelić – bivši dekan lokalnog veleučilišta se planira  kandidirati na lokalnim izborima i to kao nezavisni kandidat. Mislite li da bi to bio udarac HDZ-u? Nije li on bio veliki saveznik? Čak je bio kandidat Šibensko – kninskog HDZ-a  za pomoćnika ministra znanosti i obrazovanja.

Svako sebi bira svoj politički put, ja samo mogu reći da sam s Markom kao članom poglavarstva, dekanom i vijećnikom imala više nego dobru suradnju. Imamo jezik koji oboje razumijemo. Možda nismo uvijek imali ista politička mišljenja ali tehnička, operativna kao i kada je grad u pitanju onda smo jednoglasni i identični.

Potpisujem sve ono što je Marko predlagao, posebno kada govorimo o razvoju veleučilišta ili nekih segmenta u gradu. U konačnici nikada nisam bila netko tko ne bi priznao zasluge. Nema niti jedan moj javni nastup u kojem nisam istaknula Markove zasluge u vezi veleučilišta i formiranja istoga.

U svojoj karijeri sveučilišnog profesora, dekana i osobe koja je dio visoko obrazovnog sustava, postigao je ono što možda nitko nikada neće postići. Da li se sve to desilo brzo? Možda, pa mogu to preslikati i na svoje političke aktivnosti.

Što se tiče njegovog angažmana, Marko sigurno ima velike zasluge za projekte koji su se dešavali na području grada Knina. Prije svega mislim u onom djelu obrazovnog sustava. Vjerojatno je imao neke ideje, ali on je taj koji će najbolje procijeniti hoće li ići u neku političku utakmicu. Svi su dobrodošli u političkom djelu.

Kako vi gledate na političku situaciju u Kninu?

Ja bih željela da se mi u ovakvoj sredini ne gledamo kao rivali. Zašto bi se gledali kao rivali? Ne moraju svi biti HDZ, SDSS ili SDP. Ja bi željela da dobijemo tu političku zrelost, ja za sebe mogu reći, to je jedina stvar koju mogu reći, da imam političku zrelost i da sam sutra spremna sa svim vijećnicima kao i sa svim političkim strankama u vijeću razgovarati o projektima koji su važni za Knin.

Mislim da je to normalno, da sutra svi razgovaramo o onome što je od interesa za grad Knin. Možda će neko prekosutra kritizirati intervencijski plan uređivanja tvrđave i stare jezgre, reći da je to promašena ideja ili da je to loša investicija. Svako tko to kaže imat će od mene jasan odgovor, gospodo draga bili ste pozivani kao vijećnici, kao političke stranke da se očitujete i nitko nije reagirao. Stoga, nemate pravo nešto reći, imate pravo šutjeti. Dapače imam vas ja pravo prozivati zato što niste ništa rekli.

Ja samo želim da pokažemo jednu političku zrelost. Da razgovaramo o programima i o tome kako vidimo razvoj Knin i ovog grada. A ne da pričamo o nekim životnim-osobnim temama koje više govore o svakom pojedincu, da mu ulazimo u obitelj i u njegov privatni život. Možemo ”ratovati” i raspravljati o tome treba li sutra biti izrađena brza cesta Šibenik – Drniš – Knin, koju ćemo platiti 150 milijuna eura, ili ćemo raditi pojačano održavanje na postojećoj trasi. Jačati, primjerice, željeznicu to jest prometnu povezanost prema Splitu kako bi privukli potencijale turiste prema Kninu. Preduvjet je da riješimo tvrđavu, smještajne kapacitete i ostalo. To su teme o kojima želim razgovarati, i tu se želim sučeljavati s svakim. Ako su argumenti bolji od prijedloga koji predlažem ja, znači HDZ, ja ću pružiti ruku i reći bolje je, a onda će to reći i građani.

Želite reći da ste spremni za zreliju kampanju s manje napadanja i više razgovaranja o gradu? Mislite da Knin ima, kako kažete, političku zrelost?

Ne želim kritizirati takozvanu oporbu, ali imate sjednice gradskog vijeća i sve su javne, postoje zapisnici i snimke. Pogledajmo o kojim temama „oporba“ raspravlja. Najlakše je napast stavku proračuna, da li se za Oluju trebalo potrošiti više ili manje. Ali ja kažem da mi nismo kroz 11 godina, mojih 10 i ovu zadnju godinu koju pratim kako se raspravlja u vijeću, nismo dobili niti jedan konstruktivni prijedlog. Da bi netko rekao, karikiram, predlažemo da idemo na valorizaciju kninske tvrđave i da oko nje vrtimo sav svoj razvoj, da sutra ulazne karte na tvrđavu budu te i te cijene, jer ako podignemo broj turista povećat ćemo i prihod. I da jedan od suvenira na tvrđavi bude to i to.. Ili u socijalnom smislu da kažu, zašto ne bi mi subvencionirali prijevoz učenika onih zanimanja koja nam fale u Kninu. Sad sam to samo dala kao primjer, ali želim reći da se ne raspravlja o takvim temama. Hvatali smo se toga do kud su stigle istrage i da li je USKOK u gradskoj upravi, mislim,  i to je tema o kojoj treba govoriti u javnosti. Ali ako je to jedina tema koju nekog zanima, onda njega ne zanima razvoj Knina.

Luciano Grmovšek